SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

Putovanje autobusom

ZAKONI — Autor pericajokic @ 23:03

*

Koliko gad da je mašina višenamjenska, zaustavlja je jedan kvar. 

 

Svejedno je u koji gradski prevoz uđete. Svaki ide tamo gdje je i pošao.

 

Putovanje autobusom je duže što ste više udaljeni od vozača.

 


ETNO MORE

PRIČAM TI PRIČU — Autor pericajokic @ 14:49

ETNO MORE

 

Zbog nezavidne finansijske situacije u porodici, riješili smo da ovog ljeta ne idemo na more.

Da ne bismo baš potpuno bili uskraćeni čarima ljeta, odlučio sam da iznenadim djecu, a bogami i ženu, jednim mobilnim plastičnim bazenom.

Pošao sam u trgovinu i kupio onaj najveći, ali - iz razumnjivih razloga - malo manji od našeg dvorišta.

Brzo smo ga naduvali, smjestili i napunili vodom.

Žena je htjela da voda bude slana, kćerka je zatražila djelić obale gdje bi se sunčala, a sin, s obzirom na to da mnogo voli da roni, htio je da mu se obezbijedi raznovrsno dno odakle bi mogao da izroni kamenčić, školjku, ježa ili nešto slično.

Vrećom soli, traktorom pijeska i pregrštom plodova mora, uspio sam da svima ispunim želju.

Suvišno je da govorim o tome koliko je moja porodica bila srećna što tik uz kuću ima nešto nalik moru.

A onda sam krenuo dalje.

Tako se u dvorištu našla i palma, i obala, i pučina.

Bazen je bio komotan da u njemu smjestim nekoliko stijena, dva-tri čamca, više glisera, jedan brod u daljini i sunce na zalasku.

Kupio sam desetak vrsta ribica i ispustio ih u bazen, zatim naručje algi, par korala i nepar meduza.

Najveći problem bio je da se dođe do jedne osrednje ajkule koju sam najzad uzajmio u akva parku.

I ona je našla mjesto u našem kućnom bazenu.

Sada je trebalo misliti na bezbjednost kupača pa sam plutajućim keglama i kanapom obilježio dokle je kupanje dozvoljeno; iza je vrebalaajkula. Baš kako treba.

Stvarno sam se potrudio da u svoje dvorište - na neki način - donesem dio mora.

I prostor oko bazena sve više je poprimao onaj prepoznatljivi izgled morskih obala.

Posvuda je nikao pijesak i sitni oblutak,bili su tu suncobrani i ležaljke, pored njih kantice i lopatice, a malo dalje zamrzivač sa sladoledom i pekara u kojoj se moglo naći parče pice.

Da plaža ne bi imala nedostataka, potrudio sam se da posvuda raspršim veću količinu komaraca i na sebi odmah provjerim da li ujedaju, da mi nijesu uvalili neke falš.

Svega nekoliko dana smo porodično uživali na našoj plaži, a onda su počeli da pristižu turisti.

Najprije domaći, a zatim i strani.

Ubrzo se javio problem nedostatka smještajnih kapaciteta, ali to ćemo već naredne turističke sezone riješiti podizanjem jednog manjeg hotela.

A možda i dva veća, za svaki slučaj.

Deset godina kasnije naš morski park brojao je dvanaest plaža raspoređenih u šest gradova koje smo sagradili o svom trošku i na svom zemljištu.

Odmah je ovaj prostor zaštićen od strane Uneska kao posebna država koja je brže-bolje primljena i u Evropsku zajednicu.

Eto...

A sve je počelo izgradnjom skromnog etno mora u našem kućnom dvorištu.

Danas imamo lanac država u svijetu i u svakoj je sagrađeno more i sve što ide uz njega.

Predlažemo svim nezaposlenima - koji hoće da stvore svoj biznis - da krenu našim stopama.

Nijesu neke pare, ali može da se živi.

I što je najvažnije, kud god pođeš, na svoje more dođeš.


MAPET ŠOU

PRIČAM TI PRIČU — Autor pericajokic @ 14:41

MAPET ŠOU

 

Poslije 40 godina, sinoć oko šest, stigao mi je đed iz Amerike.

Za samo sat vremena uspio je da mi ispriča budiboksnama šta. Čak je imao vremena i za MAPET ŠOU.

Neponovljiva lutka-igra, kaže. Em duhovito, em zabavno, em šareno.

Znam đede, s vremena na vrijeme i nama je puste. Evo, baš večeras, od 19:30 sati možemo da je gledamo.

Na Drugom programu je, kažem.

Za to vrijeme, dok smo se mi bavili ozbiljnim stvarima, otac je pratio prenos iz SKUPŠTINE. Na Prvom.

Đed i ja, naravno, nijesmo obraćali pažnju.

Đed nije imao pojma o čemu se tu radi, a i mene je baš boljelo uvo.

Najzad je stiglo vrijeme za MAPET ŠOU.

Još minut – dva.

Otac se uskomešao. Prekinućemo mu praćenje SKUPŠTINE.

Pri dnu ekrana primijetim ide kajron. Ovolikim slovima: OD 19:30 NASTAVAK SJEDNICE MOŽETE PRATITI NA DRUGOM PROGRAMU!

Često nas „uveseljavaju“ takvim potezima u posljednjem trenutku. (Na Prvom Dnevnik, zna se).

Uzimam daljinski. Skrhan, beznadežno mijenjam kanal.

Počinje? – razvedri se đed.

Da, rekoh. Televizija im izgorjela, dabogda!

Đed me baš ne razumje, ali se upilji u ekran... Gleda pet minuta, deset.

Ja ovđe ništa ne razumijem. To nije MAPET ŠOU, more!

Jeste, đede. Piše li u programu? Piše. A to što Televizija ne poštuje program – njena stvar!

Otac me pogleda mrko i s prijetnjom. Informbirovski.

Ni opepeliti ne da na SKUPŠTINU!


Budite bolji od svih

ZAKONI — Autor pericajokic @ 13:00

*

Vozovi koji kasne trebalo bi da imaju respekta bar prema onima što čekaju da se bace pod njih. 

 

Budite bolji od svih. Toliko možete da im popustite.

 

Problem će ostati manji ako se ne rješava. 

 


Ne brinite ni o čemu

ZAKONI — Autor pericajokic @ 11:11

*

Ne trošite novac na gluposti. One će takve ostati i poslije vaše kupovine.

 

Ne brinite ni o čemu. Sve može i bez vas da propadne.

 

*

Ne pretjerujte u radu, može se desiti da ispunite plan i ostanete bez posla. 

 


O TOME KAKO JE NAKO ZAMALO USPIO

ISKUSTVA R.N. — Autor pericajokic @ 14:20

O TOME KAKO JE NAKO ZAMALO USPIO

Nako Goga Drugi bio je prvi vozač kamiona u tom srezu. Najčešće je gas držao do daske. Bilo je to u vrijeme kada se nije kontrolisao alkohol u krvi. A, kako čujem od kamiondžije Vlade Konjuškog, ni brzina se nije nešto posebno mjerila.

Nako se uporno borio da ostavi alkohol iako to od njega niko nije tražio.

Za nesreću bješe popularno da se kafane podižu tik uz cestu, sa zanosnim parkingom i još zanosnijim kelnericama. I sve upravo i specijalno zbog kamiondžija.

Nako je toga dana, prolazeći pored prve kafane, samo zatrubio i silovito projurio, riješen da mu u kafanu više ni nos ne priviri.

Kod sljedeće kafane mu se zaglavio kamion, pa je i on zaglavio u kafani. 


Stvari se mijenjaju

ZAKONI — Autor pericajokic @ 09:56

*

Ništa bolje ne ukazuje na postojanje lifta od njegovog zaglavljivanja.  

 

Stvari se mijenjaju na bolje kad god nema drugog izbora.

 

*

Ako ste riješili da se ubijete, gledajte da to ne ostavi neke posljedice na vas.

 

 


Birajte društvo

ZAKONI — Autor pericajokic @ 09:45

*

Ne dozvolite da vas zavede masa. Kasnije neće moći da vas se riješi.

 

 

Bolje da vas ubije i prejaka riječ, nego i najslabiji buzdovan.

 

Birajte društvo. Nemojte svako da iskvarite. 

 

 * 


Izložba slika

ZAKONI — Autor pericajokic @ 09:08

*

Ako uhvatite sebe na nekoj izložbi slika, provjerite kakvo je vrijeme. Moguće je da ste se samo sklonili od kiše.

 

Ako ste sebe uhvatili na večeri poezije, bez panike. Za razliku od prostorije u kojoj se to održava, vi uvijek možete da pobjegnete.

 

Ako ste pogrešnim putem stigli tamo gdje treba, znači da ste negdje skrenuli gdje ne treba.

 


Ako ste savršeni

ZAKONI — Autor pericajokic @ 09:05

*

Utakmice koje se završavaju bez golova ne bi trebalo da se igraju.

 

*

Ako nigdje nema greške, mora da nešto nije u redu.

 

Ako ste savršeni, odmah će se javiti timovi stručnjaka da vas poprave.

 


Powered by blog.rs