SLAVNI PISAC
SLAVNI PISAC
On je taj i taj pisac.
I da ti ne rekoh, sigurno bi ga prepoznao.
Malo je takvih za koje niko nije čuo.
A njega svi znaju po tome što ga niko ne zna.
To je njegov znak raspoznavanja.
I kad ti neko kaže, znaš onog pisca, onog što
ga niko ne zna, već ti je jasno o kome se radi.
Sada kad smo sigurni da ga ne znamo, lakše
nam je da govorimo o njemu.
Napisao je samo jedan roman. Htio je da ima
tačno 55 stranica!
U stvari, u prvoj verziji roman je imao svih
555 stranica!
Tada je pristupio skraćivanju.
Izbacuje sve što bi pripovijedanje odvuklo na neku drugu stranu (čitaj: što bi čitaoca
odvuklo na neku drugu knjigu!).
Najprije je izbacio opise prirode. Svi znaju
kako izgleda sunce, trava, bukva...
Zatim je izbacio opis sočnog voća. Nije on
od tih pisaca koji nas muče do te mjere da nam
voda pođe na usta. Kome to treba? Radije ćemo
zasjeći pravu lubenicu, nek sve puca od jedrosti
i mirisa!
Kad je roman sveo na 205 stranica, skraćivao
je dalje.
Izbacuje nebitne ustanove kao što su škole
koje nije završio, biblioteke koje nije posjećivao, pozorišta i opere koje je izbjegavao...
Skraćuje objekte. Izbacuje solitere, ostavlja
prizemne kuće.
Izbacuje megamarkete, ostavlja piljare.
Izbacuje planine, ostavlja brda.
Od brda „pravi“ brežuljke...
A sve zbog uštede na prostoru.
Kad ni to nije bilo dovoljno, okrenuo se likovima.
Izbacuje sve nebitne.
Neke rođake koji su mu se zamjerili, djevojke
koje ga nijesu voljele, kirijdžije ako je već prošao prvi u mjesecu, inkasante ako su već plaćeni računi, poštare ako nema pisama...
Strogo je vodio računa da vrijeme radnje nije
o nekom svecu ili prazniku.
Tako je izbjegao opis prvomajske parade, na primjer.
Uzima nedjelju! Tada se ne radi, nema gužve.
Glavni junak ne pije i ne puši.
Zamislite koliko puta nije morao da opisuje
pripaljivanje cigareta, pa povlačenje dima, pa
točenje i ispijanje pića (a još ako se pije kap po kap)...
Glavni junak nema hobi.
Ne izlazi.
Nema prijatelja. Nijesu mu potrebni.
On je u priči samo da ubije nekoga.
Naš pisac je najzad i glavnog junaka izbacio
jer se pojavljuje tek od 56.stranice!
Stranica manje – više, reklo bi se. Ali zamislite, eventualno, milionski tiraž. Milion stranica! A to umnogome poskupljuje štampu.
Dakle, morao je da leti i glavni junak!
To mu je neočekivano pomoglo jer je roman autobiografskog tipa.
Takoreći, sebe je izbacio, a žrtva je ostala unutar 55 stranica.
Tako je obavio zločin, a izbjegao kaznu.
Iz razumljivih razloga nije dozvolio da knjiga donese njegovu biografiju.
Zbog zloupotrebe u krimi službama.
Niko nije znao o kome se, zapravo, radi. Ko je ubica?
Ili, ko je pisac? Svejedno!
Vrhunac svega je da ni njegov izdavač to ne zna.
Izdavač čak ne zna ni da on piše.
Zna samo da se neko tuda muvao dok su slovoslagači radili svoj posao.
Sada ga i oni brinu jer zna da su davno izgorjeli u štampariji, zajedno sa njim.
Samo se ubica izvukao.
A izvukao se zato što je on ujedno i pisac.