U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM OPŠTINOM
U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM OPŠTINOM
Bilo je to kao u vrijeme slabog protoka informacija.
U jednoj zabačenoj opštini, negdje na sjeveru države, umalo da mi daju stalni posao.
S naporom sam uspio da ga odbijem.
A nudili su mi koznašta od mjesta portira do mjesta sekretara opštine.
Za sve sam ispunjavao uslove.
Ali posao sam već imao.
Gradonačelnik te male, ali dovoljno zaostale opštine, očigledno nije pratio Televiziju, niti je čitao štampu.
Što bi mi, inače, nudio posao ako zna ko sam i čime se bavim?!
Ili je htio da mi iskaže prijatnu dobrodošlicu pa mi je umjesto svoje supruge ponudio nešto više.
Posao!
Posao su od njega svi tražili, vjerovatno je mislio da sam i ja kod njega tim povodom.
Ko zna kako su me najavili.
Nijesam imao srca da mu kažem da sam na poslu i da mi, već, sami razgovor s njim ide u radni staž.
Na kraju posjete ostavio sam mu svoju vizit kartu, a on, i ne pogledavši je, na rastanku mi utješno reče:
- Srećan put i bez brige. Za vas uvijek možemo da nađemo neki posao.
Izgleda da nijesam bio dovoljno jasan, ali sam, očigledno, ostavio lijep utisak.
Tako je, u svojstvu predsjednika države, prošla moja prva radna posjeta ovoj maloj, ali veoma izgubljenoj opštini.