KAD BUDEM NAJMLAĐI
KAD BUDEM NAJMLAĐI
Uskoro treba da se rodim.
Devet mjeseci se spremam za ovaj poduhvat.
Čim dođem na svijet, prvo što ću da uradim je formiranje Vlade.
Odmah ću preći s rađanja na djela. Neću da dangubim, imao sam dosta vremena za sticanje političkog iskustva. Nijesam se bespotrebno izležavao.
Kad se rodim, tražiću od svoje babice da me ne uznemirava dok sam u kabinetu. Neka me kasnije mjere i vakcinišu.
Povijanje i dojenje neka mi organizuju između dvije sjednice Vlade.
Bilo koju proširenu sjednicu izdržaće i najobičniji “pampers”, zašto bismo zbog tih banalnih stvari prekidali tok rasprave? Ne želim sebi da uskratim ništa što pripada bebama, ali će mi borba za vlast biti na prvom mjestu. Tek poslije mogu da brinem o urednoj stolici, odnosno fotelji. Neka Savjet bezbjednosti sjutra bude u stalnom zasijedanju, a ja, čim se rodim, eto mene!
Koliko god da kasnim, stići ću da dam završnu riječ.
Trudovi su počeli i svakog časa mogao bih da se pojavim. Za svaki slučaj, neka mi se u porodilištu obezbijedi otvorena telefonska linija sa strankom, pa ukoliko mi se prvo ruka promoli, mašiću se slušalice i odmah zakazati konstitutivnu sjednicu Glavnog odbora.
Savjetu odbrane poručujem da bez mene ništa ne preduzima. Potrudiću se da ispoštujem termin za svoje rađanje, kako bih na vrijeme počeo sa predsjedavanjem.
Komisije, forumi i ostali kvorumi... Računajte na mene, jer ja ću sigurno doći. Samo još da mi babica izvuče lijevu nogu!
Epilog
Kad sam se rodio, najprije su me okupali, zatim nahranili, a onda smjestili da spavam.