SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

NASTANAK TAJNOG AGENTA 

Kada je Slavko prvi put ukrao bratova kola, još se nije znalo za filmske kerefeke. Slavkov brat je u početku negodovao što mu ovaj krade kola, a u drugoj fazi je očajavao što to više ne radi. Tako je sada Slavkov brat morao da smišlja dogodovštine umjesto da nastavi da ih lijepo prepisuje iz policijskog dosijea.

Naime, palo mu je na pamet da, na osnovu Slavkovih ispada, napravi lik poznatog tajnog agenta. S obzirom na to da mu je brat ukrao kola sedam puta,  nazvao ga je 007.

Poslije prve krađe, kada je policija privela izgrednika i pozvala oštećenog, ovaj je zabezeknuto izustio: „Slavko, zar ti?!“ , „Jok, nego Džejms Bond“, odgovorio je Slavko šeretski, a njegovom bratu Flemingu se ime svidelo iz prve.

Ostalo je manje-više poznato.

EPIDEMIJA LUDILA

„Gledajući iz mog ugla“, kaže ludak genijalcu, „ti si jedna najobičnija budala“.

„A gledajući iz mog ugla“, kaže njemu genijalac, „ti si samo jedan ludak.“

A onda ih je obojicu proučavao psihijatar. I kako ovi nijesu odustajali od svojih tvrdnji, psihijatar je ozbiljno pomislio da njih dvojica možda žele od njega da naprave budalu, a da se oni, kasnije, mirno izvuku.

*

Ako nešto može da se pokvari, bolje da to bude odmah. Zašto biste gubili vrijeme u čekanju? 

 

*

 

*

 

 * 

*

Ako ste talentovani za neki posao, probajte da se time ne bavite. Možda se ne primijeti.

 

* 

Prednost kvara je u tome što ne mora da se održava.

 

* 

Što manje radite, teže uočavate pauzu za odmor.

 

* 

SKIJE I CVICANGE

Izvodeći razne vratolomije na skijama, Krstaj je često pomišljao kako će ga to jednom glave koštati.

Njegov rođak Dujo radio je u elektrodistribuciji kao banderaš na visokonaponskom dalekovodu.

Njih dvojica su bili toliko slični da ih ponekad ni rođene majke nijesu razlikovale. Otkrili bi identitet samo kada bi Krstaj uprtio skije ili Dujo cvicange.

Jednom su htjeli da se našale pa su zamijenili rekvizite. Toga dana je, iznenada, organizovan Svjetski kup u veleslalomu. Dujo se sa Krstajevim skijama uputio prema Lejk Plesidu, a Krstaj je bio zadivljen jednom žičarom bez korpi za uspinjanje.

A kako je stradao? Uhvatio se za gole cvicange prebačene preko dalekovoda misleći da je u tome fazon kod ove vrste žičare.

U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM OPŠTINOM

 

Bilo je to kao u vrijeme slabog protoka informacija.

U jednoj zabačenoj opštini, negdje na sjeveru države, umalo da mi daju stalni posao.

S naporom sam uspio da ga odbijem.

A nudili su mi koznašta od mjesta portira do mjesta sekretara opštine.

Za sve sam ispunjavao uslove.

Ali posao sam već imao.

Gradonačelnik te male, ali dovoljno zaostale opštine, očigledno nije pratio Televiziju, niti je čitao štampu.

Što bi mi, inače, nudio posao ako zna ko sam i čime se bavim?!

Ili je htio da mi iskaže prijatnu dobrodošlicu pa mi je umjesto svoje supruge ponudio nešto više.

Posao!

Posao su od njega svi tražili, vjerovatno je mislio da sam i ja kod njega tim povodom.

Ko zna kako su me najavili.

Nijesam imao srca da mu kažem da sam na poslu i da mi, već, sami razgovor s njim ide u radni staž.

Na kraju posjete ostavio sam mu svoju vizit kartu, a on, i ne pogledavši je, na rastanku mi utješno reče:

- Srećan put i bez brige. Za vas uvijek možemo da nađemo neki posao.

Izgleda da nijesam bio dovoljno jasan, ali sam, očigledno, ostavio lijep utisak.

Tako je, u svojstvu predsjednika države, prošla moja prva radna posjeta ovoj maloj, ali veoma izgubljenoj opštini.

*

Što bolje funkcioniše, teže se nađe na otpadu.

 

* 

Što je više ludih, manje se primjećuje.

 

* 

Za gubljenje vremena nikad nije kasno.

 

* 

REINKARNACIJA

Izidor II Turk je iz stare Grčke prešao u Rim dosta rano, u cik zore. U predpećinskom dobu važio je za biranog đaka.

Dolaskom u Rim na studije Vatrogasnog fakulteta, izazvao je niz čuđenja. Kao prvo, tada nije bilo osnova za uvođenje ovog fakulteta. Naime, u to doba vatra još nije bila pronađena pa je bilo nejasno šta on, u stvari, hoće.

Izidor je bio uporan i nije odustajao od namjere da studira ovu čudnu nauku. Čak je prijetio da će se javno spaliti ako mu ne udovolje zahtjevu.

Ovi su još više zategli u želji da vide kako će to da izvede u vrijeme kad vatra ne postoji. I ništa, Izidor u inat izmišlja vatru i spaljuje se.

Mnogo kasnije će mu poći od ruke da se reinkarnira i da ponovo posjeti Rim, ali riješen da ga spali do temelja. I čini to, polažući sva prava na vatru koju je nekoć izmislio.

Izidor se u drugom životu zvao Neron.

VJEŠTAK ZNA NAJBOLJE

Čovjek je nepomično ležao sa šest rupa od metaka u predjelu srca. Ubica je u rukama držao pištolj kada je stigla policija.

Na pitanje zbog čega je šest puta smrtno ranio upokojenog, ubica je odgovorio da nije znao da je pištolj bio dupke pun.

Vještak je, međutim, koristivši svoje metode, zaključio da nema govora o ubistvu jer je zatečeni pištolj prazan.

„Mora biti prazan kad sam cio šaržer ispalio u čovjeka koji je do tada bio prilično živ“, pravda se ubica.

Vještak je odbacio tvrdnje ubice da je to razlog što je pištolj prazan.

„A što se cijev i dalje puši“, kaže ubica, „zar vam ništa ne govori o mojoj krivici?“

Vještak vješto odmahuje rukom i traži odgovor suprotne strane.

Ubijeni je uporno držao jezik za zubima. Njemu je, izgleda, svejedno. Samo zna da će se, posle ovakvih vještakovih tumačenja, dugo prevrtati u grobu.