SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

KO SMO SAD MI 

Imao sam dva dobra druga sa kojima bi razgovor tekao kao mlijeko. I uvijek bi nam zasmetalo kada bi neko mijenjao temu, jer je postojala opasnost od narušavanja jedinstvene harmonije u komunikaciji.

A kada bi stvar krenula po zlu, pretvarali bi se u likove naših neprijatelja i, savršeno ih oponašajući, svađali bi se do mile volje.

A onda bi se vraćali sebi i sve bi, ponovo, bila pjesma. Dok jednom nijesmo zaboravili da li smo se vratili ili ne.

Sada, kada se sretnemo, ne znamo šta nam je.

NELOGIČNI VOZAČ 

Nije bio rijedak slučaj da ga sretnu u gradskom prevozu, ali su se začudili kad su ga jednom vidjeli da upravlja tramvajem u krugu dvojke. Sigurno da nije imao ni ličnu kartu, a da ne govorimo o vozačkoj dozvoli.

Neko je bržebolje dojavio policiji, ali nesreća je u tome što se na poziv nije odazvalo službeno lice, već ponovo vozač tramvaja. Ili se radilo o njegovoj kopiji. Toga dana, a i inače, po gradu ga je bilo u bezbroj verzija.

Kada je pravi vozač tramvaja došao k svijesti, od prizora koji je zatekao pao je u nesvijest. Ako ponovo dođe k svijesti, ali u okruženju koje mu odgovara, možda će se sjetiti šta je tada vidio.

I to bi bilo rješenje priče.