MILICA I NJENO STADO
Čobanica Milica je svakodnevno izgonila ovce na pašu. Na tom planinskom katunu brvnara u kojoj je stanovala i tor za ovce bili su tik jedno uz drugo.
Nije bila rijetkost da, onako umorna, dotjeravši zablejalo stado, ovce smjesti u svoju brvnaru, a ona prespava u toru.
Vidjevši gdje se nalaze, ovce bi se dale na sređivanje kućnih poslova, a čobanica bi ujutru blejući sama otišla na pašu.
MOLERI KOJI NE OSTAVLJAJU FLEKE
Poslije krečenja, u stanu nijesam zatekao ništa od stvari. Odmah sam zvao molere i tražio objašnjenje.
Oni su samo konstatovali kako je stan bio prazan kada su završili sa radovima, a da se ne sjećaju da li je čega bilo prije krečenja.
Slučaj sam prijavio policiji, oni su angažovali vještaka, a ovaj je, naposljetku, stvar stavio ad akta.
Bio sam očajan što ponovo moram da kupujem namještaj i sve ostalo kako bih popunio kuhinju, trpezariju, dnevnu i spavaću sobu, kupatilo i hodnik. Svaki milimetar je bio bijel da te strahota uhvati.
I baš kada sam se, godinu dana kasnije, pripremao da pođem u trgovinu, stvari su počele da se naziru. Najprije prozori i vrata, zatim patosi i tako redom.
Sada mi više nije bilo teško da shvatim u čemu je štos. Moleri su nekim čudom zaboravili da pomjere stvari pa su i njih okrečili. S pravom ih bije glas da nigdje ne ostavljaju fleke.
Kako su samo sve dobro ujednačili.
PISCI HAIKU POEZIJE
Kada je izvjesna V.D. iz još izvjesnijeg BG napisala molbu za prijem u Udruženje književnika, za sobom nije imala ni jednu objavljenu knjigu.
Ali ona nije htjela da gubi vrijeme. Dok se razmotri molba, stići će i knjiga.
Naravno, kao i svi drugi koji žele da preko noći postanu književnici, uzela je da piše haiku. To je ona poezija gdje vam je za pisanje cijele zbirke potrebno ne više od frtalj sata. Računajući i pauzu za ručak.
Zbirka joj je ušla u antologiju, ali nije primljena u Udruženje. Šta znači kriterijum, za razliku od pisanja haiku poezije, za pisanje molbe je potrebno uključiti i mozak, a ne samo olovku.
