SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

POSLJEDNJE ISKUSTVO ROBERTA NIMANIJA

Kada su me izveli na strijeljanje – ne znam zbog čega – zahtijevali su od mene da se ne pomjeram jer nemaju dovoljno municije i sve je trebalo riješiti, eventualno, jednim hicem.

Moja posljednja želja je bila da me gađaju u leđa, što mi je i udovoljeno. Rekli su da će da nišane pravo u srce i ja sam nepomično čekao metak.

Umjesto jednog, uslijedila su četiri hica. I dalje sam stajao na nogama, a rane po leđima su baš pekle. Da bih izbjegao nepotrebne bolove, morao sam da im sugerišem da gađaju više lijevo.

Eto čega se nijesu sjetili: kad se okrenem leđima, moje srce je i sa moje i sa njihove lijeve strane.

SAJAM AUTOMOBILA

Jedan zalutali kupac na sajmu automobila nije se baš najbolje snalazio. Ništa manje uspješno nije prolazila ni jedna dekor djevojka koja je pozirala ispred nebitno kojeg auta. Niko od njih nije znao pravila Sajma pa se desilo da je sa kupovinom auta otišla i zastrašujuće zgodna plavuša.

Par godina kasnije, kupac zaključuje da je prevaren jer u katalogu stoji da auto raspolaže sa više slobodnog prostora, a mjesto do njega je uvijek bilo zauzeto.

Ona plavuša, dekor djevojka, nije dobila nikakve instrukcije, te se nije ni pomjerala iz auta.

Kako će sve da se završi bogtepitaj.

Uglavnom, auto se dobro pokazao i ne znajući za taj svoj nedostatak.

KRIMI PRIČA 

Kao pisac krimi priča, Alfred je dva puta bio ranjen. Često za pisaćom mašinom zaboravi da odjene pancir košulju i eto malera.

Njegovi junaci nemaju pojma o čemu on piše, ali zato znaju da raspale po njemu i onda kada se najmanje nada. Čak se i iz druge glave, koju i ne započne, nađe neki odmetnik da zapuca u njega.

Kada je jednom poginuo, kažu da je poslije toga osjetno manje stvarao.

Čitaoci svjedoče da u njegovim djelima ništa nije bilo slučajno. On je stvarno tako pisao.

LJEKARSKO UVJERENJE ZA RATOVANJE 

Kada je postavljen za zamjenika komesara, drug Mrki bio je sasvim normalan. Međutim, rat se prilično otegao pa je komesar trajno poginuo tek nakon četiri godine žestokih okršaja.

Mrki je po automatizmu preuzeo komandu i odmah satro svu vojsku i završio rat. Tada je uveliko već bio psihijatrijski slučaj.

Greška je što za ratovanje niko nije tražio ljekarsko uvjerenje.

O ZAHTJEVNIM PREDSTAVAMA 

Kada se završila predstava, pisca tog komada su odmah strpali u zatvor. Glumce su povješali, a zgradu pozorišta spalili.

Publika je bila oduševljena kako radnjom tako i scenografijom. Samo im je jedna sitnica izmakla iz vida. Naime, nije se radilo o specijalnim efektima pa su svi u vatri sagoreli.

Sjutradan je donesena odluka da se ova veoma zahtjevna predstava skine sa repertoara.

FRANČESKINI ŠEŠIRI

Frančeska je uživala noseći šešire sa većim obodom.

Zbog toga što nigdje nije išla bez ovog ukrasa na glavi, moralo je doći i do zasijedanja Savjeta bezbjednosti.

To sa Frančeskinim šeširima nije bilo ni malo bezazleno. Naročito kada su, nakon dotičnih, kao domine počele da se ruše i okolne zgrade. A da ne govorimo o reljefu koji se sveo na planine Frančeskine visine. Za njom je ostajalo sve podjednako odrezano.

Kad ona izađe napolje sa svojim osrednjim šeširom, kiša ne može da pokvasi planetu Zemlju.

A sve je počelo kupovinom skromnog šeširića sa kojim nije mogla da prođe kroz jednokrilna vrata radnje, pa su na njene oči morali da prave dvokrilna. Zatim je stala da upražnjava sve šire šešire i to joj se svidjelo.

LJUBAVNIK, PILOT ILI GENIJE?

Moj san je da budem ljubavnik Lejdi Čaterli. Njen ljubavnik o tome nema potrebe da razmišlja, zato što on to već jeste.

Moja želja je da budem pilot Džambo džeta dok je njegov pilot oslobođen takvih misli.

Mnogi bi da budu genije, a ja ne moram na to da se obazirem. 

MOSTOVI

Gradnjom mosta svi su otuda prešli ovamo. Kad im ni ovamo nije bilo dovoljno, javila se potreba za novim mostom. I tu su začas našli smjer za ovamo. I uvijek su prelazili na ovu stranu. Njima mostovi ni u kojem slučaju nijesu služili za povratak. Zato sad mi odovud moramo da pakujemo kofere i idemo onamo.

OKUPLJANJE 

Neki čovjek je dva minuta stajao na sasvim nebitnom mjestu. Drugi čovjek mu je prišao i takođe se tu zaustavio. Ništa ne pitajući onoga, i sam je odlučio da stoji u njegovoj neposrednoj blizini.

I treći čovjek im se pridružio. Onda se pridružila neka žena, pa još jedna. Pa nekoliko mladića, pa dvije-tri djevojke.

Ono početno mjesto, koje do tada niko nije primjećivao, najednom je postalo atraktivno i sve više tijesno. Poslije sat vremena masa je toliko narasla da su morali da reaguju i organi javnog reda i mira. Cio grad se tu preselio i ništa više nije funkcionisalo.

I dok se tražio povod za formiranje mase, niko nije primijetio da se čovjek, koji je tu prvi stigao, neopaženo izmigoljio i nestao. Sa njim je odlepršao i razlog njegovog zaustavljanja.

NOVI MODNI KRIK 

Ništa mi toga jutra nije bilo jasno.

Nalazio sam se na hirurgiji, vjerovatno od nečeg operisan, ali nije bilo načina da saznam detalje. U susjednoj sobi, na intenzivnoj njezi, ležao je neko drugi, mada se ne bih kladio da to, opet, nijesam bio ja.

Kada sam izašao iz bolnice, na svakom koraku sam sretao samoga sebe.

Svi su izgledi da se radi o novom modnom kriku. Ove godine će se nositi moje lice pa je zavladala masovna histerija.

Samo me čudi, otkud i ja kod plastičnog hirurga? Nijesam valjda do sada bio neko drugi?!