MRTVAČNICA
Dvije narikače su uzalud tražile da se pokojnik vrati. Nijesu mogle da shvate da se on ovaj put nalazi u sanduku, a ne u mrtvačnici gdje je, inače, radio i odakle se punih 40 godina redovno vraćao kući.
Kada se prvi put poslije penzionisanja tamo našao, više se nije vratio.
Očigledno, ako već morate da ste u mrtvačnici, onda je bolje da je to zbog posla.
PAVLE I UČA
Rat je svakog časa trebalo da počne. Sve brigade su zbile svoje redove, samo je Sedma krajiška bila na kraj srca.
To nije za priču, ali se ispostavilo da ova brigada ne posjeduje Uču. A zna se da jedinica ne može da bude bez Pavla i Uče, a naročito Uče. A kad nema Uče, rat može da se povuče.
Tako se i desilo.
POP I NJEGOVA MANTIJA
Pop Ćira je bez doručka otišao u crkvu. Toga dana je imao neko vjenčanje i, da ne bi zaboravio, pošto bijaše veoma rasijan, riješio je da ga mantija podsjeti na to. Žena će mu je upakovati i on će, prilikom oblačenja, da se sjeti šta mu valja činiti.
Njegova žena, popadija Stana, kao, veli, šta ima od mantije, ni za na zub, spremiću mu cijelo tuce, da mi nije gladan.
I dođe pop Ćiri vrijeme da se presvuče, otvori zamotuljak i, stvarno, u momentu se sjeti da nije doručkovao, a na vjenčanje zaboravi. U tom času, popadija zgranuto skoči: „K vragu nek’ su i ti homonimi!“
ZALUTALI TURISTI
Dvije grupe turista, na svom znatiželjnom obilasku nepoznatih terena, ušle su, iz dva suprotna pravca, u jednu prostranu šumu. Nije im trebalo mnogo da zalutaju jer je ova šuma, bez daljnjeg, davala tu mogućnost.
Kada su, mjesec dana kasnije, nabasali jedni na druge, bili su srećni što mogu nekog da konsultuju oko najlakšeg izlaska odatle. Najprije su ovi što su zalutali konsultovali ove što ne znaju gdje se nalaze, a zatim je konsultacija išla obrnutim redosljedom.
Ubrzo su zaključili da ovdje može da se zaluta iz bilo kojeg pravca.
NIŠTA NAROČITO
Kada je izašao iz kuće zalupio je vratima i kuća se srušila.
Koračajući drumom za sobom je ostavljao pukotine i haos.
Samo što je krajičkom oka pogledao u nebo, namah je izazvao munje i gromove.
Zatim je od sreće poskočio i planeta Zemlja se tri puta zaljuljala.
Pustivši glas, sve što se do tada čvrsto držalo, palo je u vodu.
Njegovim disanjem vode ispare, planine šljunu, a nebo se spusti.
Tako su izgledale sve njegove šetnje. Pomalo dosadne i monotone.
Ništa naročito.
LAJKOVAČKA PRUGA
Hodajući lajkovačkom prugom Mile nije ni slutio koliku će estradnu revoluciju da napravi.
Pokušavao je to da ponovi sa valjevskom, kosjerićkom ili, bar, lazarevačkom prugom, ali nije uspio.
Neke pojave su, zbilja, neobjašnjive.
BROJANJE SE NASTAVLJA
„...jedanaest...dvanaest...trinaest.“, „Brojiš ovce?“, pita sveti Petar Šejna lebdeći iznad njega: „Ne možeš da zaspiš?“
Par sekundi prije, Šejn je učestvovao u dvoboju kod OK korala i, zabrojan, nije znao kada da se okrene i opali u svog izazivača. Ostalo mu je bilo da se uzda u tačnost Gringovog brojanja i da, kao svaki kauboj, prije potezanja pištolja pazi na deseti korak.
Onda je pao u prašinu pogođen ravno u glavu. Imao je taman toliko vremena da zaključi da mu je brojanje, ipak, bilo tačno, čim je na drugom svijetu nastavio od jedanaest.
Sveti Petar mu je svjedok.
ČEKAJUĆI SKIJE
Kada je Peri Anž prvi put stao na skije – pozajmljene od druga – pokazao se kao odličan vozač. Imao je 12 godina. Poželio je tada da, prvom prilikom, nastavi sa skijanjem.
Za koji mjesec puni 52 godine, a od prve prilike ni traga. Ni novih 40 godina nije dovoljno da skije same krenu prema njemu.
Izgleda da stvari ne konstatuju svoje konzumente; ne prave razliku među njima, niti imaju odnos prema njihovim željama.
PLASTIČNA HIRURGIJA
Probni rad u jednom kozmetičkom salonu otpočeo je nonšalantno i s puno nade u uspjeh. Od prvog pacijenta zavisilo je da li će pomenuti lokal dobiti licencu ili ne. U ovo drugo niko nije sumnjao jer su u svojim redovima imali takve stručnjake da su od čačkalice mogli da naprave ražanj ako treba.
A onda je u salon ušetala prva mušterija. Poslije četiri sata rada, tim stručnjaka iz Čikaga bio je spreman da prezentuje svoje novonastalo djelo.
U tom času, sva zadihana, u salon stupa seoska čobanica i galami: „Je li tu ušla moja krava?!“ Dama pred ogledalom se našla prozvanom i ona, po završetku svog posljednjeg preživanja, izusti: „Tu kravu ćeš od sada gledati samo preko Televizije.“
Jadna čobanica, znajući da joj bez krave nema povratka mahnitom domaćinu, zahtijeva od osoblja salona da od nje napravi bilo šta samo da je ovaj ne prepozna.
I stvarno, kada se predveče pojavila u kući, domaćin nije ni znao da imaju ćurku.
BAJKA
Kada je dojahao princ na bijelom konju, buduća princeza je od grandioznog prizora pala na ono što se kod običnog svijeta zove – dupe.
Da bi djevojka, doista, postala princeza, trebalo je najprije da se desi taj čarobni poljubac.
Dok je lutao začaranom šumom tražeći sebi ženu, princ je nepredviđeno naišao na žabu koja jednim pogledom mijenja uloge, naročito kada se radi o zamjeni princa i konja, na čemu je usko specijalizirala.
Ne znajući za ovu pojavu, djevojka je strasno poljubila princa i, logično, postala kobila. U tom trenutku ona žaba postade princeza, a konj si ti što ovo čitaš.