SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

UTEMELJENJE BERMUDSKOG TROUGLA

Čekajući dozvolu za ulazak u luku, brod je ukotvljen stajao nasred mora.

Baš na tom mjestu, juče još, odlučeno je da se napravi bermudski trougao. U početku niko nije znao čemu bi on služio, ali su svi bili saglasni da je tako nešto nužno.

Kada je sjutradan brod tu misteriozno nestao, konstruktori trougla su bili zadivljeni. Sad je samo trebalo stvar ponoviti sa još kojim brodom, i ako se desi isto, znači – to je to.

POGREŠAN VOZ

Jedna agencija je došla na ideju kako da od pogrešnog voza obrete onaj pravi.

Putnik koji, zbog rasijanosti, ili bilo kog drugog razloga, umjesto u voz za, recimo, Moskvu, uđe u voz za Madrid, ne treba da brine. Ova agencija će, dok voz pristigne u Madrid, na ulazu u ovaj grad postaviti uobičajenu tablu sa natpisom Moskva.

Oni koji putuju za Madrid ne treba da se osvrću previše.

METIL ALKOHOL

Poznata fabrika domaće rakije, u nastojanju da stvori čistu šljivovicu, primijetila je da bi bilo dobro riješiti se metil alkohola.

Dovoljno je da preko noći flaše budu otvorene, kažu njihovi stručnjaci, i štetni alkohol će ispariti.

Do tada niko nije obraćao pažnju na noćnog čuvara, inače notornog pijanicu, pa se desilo da je ujutru sa alkoholom isparila i rakija.

PATNJE MLADOG ROBERTA

Još sa pet godina Robert Nimani je bio ekspert za vožnju bicikla. U sedmom razredu na poligonskom takmičenju zauzima prvo mjesto i čast da svoju školu predstavlja na saveznom nivou.

Nekim čudom, umjesto njega, tamo odlazi diskvalifikovani Merin. Robert se sjeća da ga je razredni, nimalo nježno, odgurnuo u stranu i obznanio: „Dakle, našu ustanovu će predstavljati Merin.“

Cijela škola se grohotom smijala, jer je bilo opšte poznato da Marin ne zna da vozi bicikl. Ubrzo nam je sve bilo jasno: on je, u stvari, sestrić ministra prosvjete.

A tamo, na saveznom takmičenju, pobijedio je premijerov sin koji se nije ni pojavio.

Možete misliti koliko bi nam škole bile uspješnije da poznate face i njihove rodbine nemaju djece. 

VUNENE ČARAPE I VUNENI PRSLUK

Jedan kosmonaut je nepažnjom ušao u pogrešnu letilicu, zamandalio vrata i vinuo se u svemir. I, umjesto na Mjesec, sletio je na Sunce.

Po želji svoje bake na sebi je, ispod skafandera, imao vunene čarape i vuneni prsluk zbog čega se nije čudio zašto mu je tako toplo.

Sljedeći put je pošao bez bakinih rukotvorina, ali je ovaj put, izgleda, ušao u pravu letilicu pa je uredno sletio na Mjesec. Ubrzo ga je obuzela jeziva hladnoća.

Ne znajući da je prošli put šetao po Suncu, zaključio je da su vunene čarape i vuneni prsluk, zaista, topli.

STRAŽARSKO MJESTO

Banjo je stražar jedne beznačajne firme čije ime nije ni važno. Četrdeset godina je na tom mjestu i sjutra odlazi u penziju.

Lopov, zbog kojeg je radni vijek proveo stražareći, nije se pojavio. A Banjo je 40 godina uredno, iz mjeseca u mjesec, primao punu platu...

Firme bez potrebe prave tolike rashode. Umjesto upošljavanja stražara, na kojeg su potrošili gomilu novca, mogli su da se nagode sa lopovom.

On bi, sigurno, i na polovinu tog iznosa pristao, samo da ih ne dira do penzije.

NEVIDLJIVI KUPAĆI KOSTIMI 

Nekoliko aforističarki, među kojima su bile Deana, Pavica, Daliborka, Goca i Jasmina, odlučile su da ljetovanje provedu na nudističkoj plaži...

Da se uvjeri u kvalitet svojih proizvoda, proizvođač providnih kupaćih kostima „Invisible“ tajno je navukao pomenuti artikal na razdragane djevojke.

Misleći da su nage, one bezbrižno ulaze na plažu, ali ih predusretljivi čuvar sustiže i od njih zahtijeva da se skinu jer ovdje nije dozvoljeno ulaziti u kupaćim kostimima. One se bune i pokazuju čuvaru da na sebi nemaju ništa.

Čuvar je uljez, čovjek iz „nevidljive“ firme i, naravno, zna šta govori. Najzad djevojke dopuštaju čuvaru da ih lično on skine ne bi li ih, najzad, pustio na miru. Čuvar posegne za prvim gaćama i grudnjakom, kad... One su, stvarno, nage! Čuvar je u šoku, izvinjava se djevojkama, propušta ih.

Nekoliko trenutaka kasnije, grupa mladića dolazi na nudističku plažu. Prije ulaska traže od čuvara da ih uputi na garderobu. Skinuvši sve sa sebe, kao djevice stoje preneraženi.

Neko iz firme „Invisible“ je greškom, umjesto djevojkama, navukao muškarcima ženske nevidljive kostime.

GORILA BEZ NAVODNIKA

Raspisavši oglas za ličnog pratioca, zvanog „gorila“, jedan visoki funkcioner nije ni slutio da će se, između ostalih, na konkurs prijaviti i gorila, vrsta majmuna.

Svaki od kandidata morao je da prođe kroz funkcionerov kabinet ne bi li se ovaj lakše odlučio koga da uposli. I, kako falsifikat ne može da bude bolji od originala, funkcioner se odlučio za gorilu bez navodnika.

Naravno, sve je ovo bio eksperiment koji je trebalo da pokaže koliko, zapravo, funkcioneri više naginju pravim majmunima.

JELOVNIK PROSJEČNOG VUKA

Poslije jednog uobičajenog gluvarenja po šumama i gorama, izvjesni planinski vuk bio je gladan kao vuk.

Zato što se ne desi da baš uvijek pojede Crvenkapinu baku, sedam jarića ili jagnje koje mu muti vodu, i ovaj put je izvisio.

Kako bi proširio jelovnik, ništa mu nije ostalo već da pošalje ultimatum piscima za još priča o krvoločnom vuku i njegovim žrtvama. U protivnom neće se zaustaviti samo na literaturi.

PIVARA JE KRIVA ZA SVE

Između dva čina pozorišne predstave postavljena je nova scena.

Rekviziter je tražio od publike da se popne na pozornicu, a glumce je locirao u publiku.

Kada je podignuta zavjesa, sve je bilo spremno za novu zbrku. Naime, riječ je o alternativnom pozorištu gdje je najvažnije da se ne zna ko pije, a ko plaća.

Bitno je naglasiti da se sve odvija u pivari za vrijeme štrajka zaposlenih, koji su, za dobar honorar, pristali da glume publiku, dok su glumci, u dogovoru sa Bordom direktora, prihvatili da pokrenu proizvodnju.

Dalje se sve samo komplikovalo i bolje da predstava nije ni postavljena.

Tako je kada se za pisca scenarija uzme neiskusni degustator piva koji se prijethodno ubio od posla.