DIGITRON NE POMAŽE DVAPUT
Isak je bio veoma loš matematičar. Bez digitrona ni dva i dva nije znao da sabere. Školu je nekako završio, a onda se bacio na privatni biznis. Danas mu ni digitron ne pomaže. Ne zna koliko ima novca.
RASIJANI PROFESOR
Profesor Čađo je u taj trgovinski centar ušao prilikom jedne školske ekskurzije. Učenici su obilazili znamenitosti Pariza kada je profesoru ponestalo cigareta. Javio se vodiču da će na tren skoknuti do najbliže radnje i odmah se vraća. To je, zatim, potrajalo 35 godina. I još traje.
Profesor je od tada ispušio tonu cigareta, ali za izlazom iz Trgovinskog centra još traga. Poražavajuća je činjenica da on uopšte nije ni zakoračio u pomenuti centar. Staklena vrata koja se vrte za 360 stepeni samo su ga uredno okrenula i ponovo isporučila vani. Ne znajući za ovu napravu, profesor je ostatak života proveo u lutanju svijetom ubijeđen da se nalazi u Trgovinskom centru odakle nikako da se iščupa.
Najžalije mu je učenika što će ga čekati tako dugo.
NASTANAK TAJNOG AGENTA
Kada je Slavko prvi put ukrao bratova kola, još se nije znalo za filmske kerefeke. Slavkov brat je u početku negodovao što mu ovaj krade kola, a u drugoj fazi je očajavao što to više ne radi. Tako je sada Slavkov brat morao da smišlja dogodovštine umjesto da nastavi da ih lijepo prepisuje iz policijskog dosijea.
Naime, palo mu je na pamet da, na osnovu Slavkovih ispada, napravi lik poznatog tajnog agenta. S obzirom na to da mu je brat ukrao kola sedam puta, nazvao ga je 007.
Poslije prve krađe, kada je policija privela izgrednika i pozvala oštećenog, ovaj je zabezeknuto izustio: „Slavko, zar ti?!“ , „Jok, nego Džejms Bond“, odgovorio je Slavko šeretski, a njegovom bratu Flemingu se ime svidelo iz prve.
Ostalo je manje-više poznato.
EPIDEMIJA LUDILA
„Gledajući iz mog ugla“, kaže ludak genijalcu, „ti si jedna najobičnija budala“.
„A gledajući iz mog ugla“, kaže njemu genijalac, „ti si samo jedan ludak.“
A onda ih je obojicu proučavao psihijatar. I kako ovi nijesu odustajali od svojih tvrdnji, psihijatar je ozbiljno pomislio da njih dvojica možda žele od njega da naprave budalu, a da se oni, kasnije, mirno izvuku.
SKIJE I CVICANGE
Izvodeći razne vratolomije na skijama, Krstaj je često pomišljao kako će ga to jednom glave koštati.
Njegov rođak Dujo radio je u elektrodistribuciji kao banderaš na visokonaponskom dalekovodu.
Njih dvojica su bili toliko slični da ih ponekad ni rođene majke nijesu razlikovale. Otkrili bi identitet samo kada bi Krstaj uprtio skije ili Dujo cvicange.
Jednom su htjeli da se našale pa su zamijenili rekvizite. Toga dana je, iznenada, organizovan Svjetski kup u veleslalomu. Dujo se sa Krstajevim skijama uputio prema Lejk Plesidu, a Krstaj je bio zadivljen jednom žičarom bez korpi za uspinjanje.
A kako je stradao? Uhvatio se za gole cvicange prebačene preko dalekovoda misleći da je u tome fazon kod ove vrste žičare.
REINKARNACIJA
Izidor II Turk je iz stare Grčke prešao u Rim dosta rano, u cik zore. U predpećinskom dobu važio je za biranog đaka.
Dolaskom u Rim na studije Vatrogasnog fakulteta, izazvao je niz čuđenja. Kao prvo, tada nije bilo osnova za uvođenje ovog fakulteta. Naime, u to doba vatra još nije bila pronađena pa je bilo nejasno šta on, u stvari, hoće.
Izidor je bio uporan i nije odustajao od namjere da studira ovu čudnu nauku. Čak je prijetio da će se javno spaliti ako mu ne udovolje zahtjevu.
Ovi su još više zategli u želji da vide kako će to da izvede u vrijeme kad vatra ne postoji. I ništa, Izidor u inat izmišlja vatru i spaljuje se.
Mnogo kasnije će mu poći od ruke da se reinkarnira i da ponovo posjeti Rim, ali riješen da ga spali do temelja. I čini to, polažući sva prava na vatru koju je nekoć izmislio.
Izidor se u drugom životu zvao Neron.
VJEŠTAK ZNA NAJBOLJE
Čovjek je nepomično ležao sa šest rupa od metaka u predjelu srca. Ubica je u rukama držao pištolj kada je stigla policija.
Na pitanje zbog čega je šest puta smrtno ranio upokojenog, ubica je odgovorio da nije znao da je pištolj bio dupke pun.
Vještak je, međutim, koristivši svoje metode, zaključio da nema govora o ubistvu jer je zatečeni pištolj prazan.
„Mora biti prazan kad sam cio šaržer ispalio u čovjeka koji je do tada bio prilično živ“, pravda se ubica.
Vještak je odbacio tvrdnje ubice da je to razlog što je pištolj prazan.
„A što se cijev i dalje puši“, kaže ubica, „zar vam ništa ne govori o mojoj krivici?“
Vještak vješto odmahuje rukom i traži odgovor suprotne strane.
Ubijeni je uporno držao jezik za zubima. Njemu je, izgleda, svejedno. Samo zna da će se, posle ovakvih vještakovih tumačenja, dugo prevrtati u grobu.
KRUŽNI TOK
I sve da je tražio najkraće rastojanje od mjesta A do mjesta B, Viktor bi putovao više nego što je očekivao.
Ništa ne bi bilo novo ako bi od Gnjilana do Mitrovice vozio preko Mađarske i Poljske. Samo bi se začudio tolikim graničnim prelazima. Onda bi ustanovio da je ponovo negdje naišao na kružni tok.
Znate, on je imao problem sa orijentacijom u prostoru i bilo kakvo kružno kretanje bi ga uvijek odvelo na bogtepitaj koju stranu.
BANDŽI DŽAMPING
Sjedeći često na ivici ambisa Vojislav i Azem su razmišljali o tome kako da od njega naprave poznato izletište.
U svijetu je već bila aktuelna sportska atrakcija zvana bandži džamping.
Eto čega su se oni dosjetili: skakanje u provaliju bez vezivanja elastičnim užetom. Ono je, zbilja, suvišno za našu provaliju bez dna, složili su se.
Nešto, zaista, predivno.
ANA KARENJINA I KOSJERIĆKI SKRETNIČARI
Željezničari Kosjerića nijesu mogli da sakriju oduševljenje što će ih posjetiti Ana Karenjina. Planira se da ona lično tamošnjim skretničarima održi nekoliko predavanja iz oblasti vozova. Ana Karenjina je u tome ekspert.
Nesreća joj se prvi put dogodila u Japanu. Tamo je stradala čim je glavu na šinu prislonila. Od tada joj se to stalno ponavlja. Bilo koje izdanje knjige da čitate, bilo koju verziju filma o njoj da gledate, uvijek će se desiti da voz baš tuda naiđe i u tačno vrijeme je pokupi.
Ni stotinu vinkovačkih tračnica, a kamoli dvije kosjerićke pruge, ne bi je prevarile u procjeni. Ona radi metodom osluškivanja i u Kosjeriću je na pruzi mogla da leži koliko hoće; o vremenu prispjeća voza često ni sam mašinovođa ništa nije znao. A i skretnica ih često odveze nekud neplanirano.
I gle smiješne slike: Ana Karenjina se tu baci pod voz, a on naiđe tek sjutradan i ne prolazi kroz Kosjerić.