SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

PETNAEST LJUTIH AJKULA

Petnaest ajkula je čekalo u zasjedi staricu u poodmaklim godinama. Više nego što treba oslonile su se na staričinu senilnost u nadi da je ova zaboravila na događaj od prošle sezone kada su joj one odgrizle desnu nogu, sladeći se zatim par trenutaka.

U međuvremenu starici je odsječena i druga noga zbog gangrene pa su joj sada obe bile drvene, od kukova do peta. Ili je to samo bio fol.

Kad im je prišla sasvim blizu, ajkule su joj jurnule u susret. Zapravo jurnule su ka njenoj lijevoj nozi, ne sluteći šta se sve od onda izdešavalo i da je među njima, u stvari, lažna starica. Starica samoubica...

Naredni kadrovi su cenzurisani...

Uglavnom, od tada ajkule s drugog kraja planete masovno otkazuju ovu destinaciju za odmor i rekreaciju sa nečijom odgriženom nogom. 

O TOME KAKO JE NAKO ZAMALO USPIO

Nako Goga Drugi bio je prvi vozač kamiona u tom srezu. Najčešće je gas držao do daske. Bilo je to u vrijeme kada se nije kontrolisao alkohol u krvi. A, kako čujem od kamiondžije Vlade Konjuškog, ni brzina se nije nešto posebno mjerila.

Nako se uporno borio da ostavi alkohol iako to od njega niko nije tražio.

Za nesreću bješe popularno da se kafane podižu tik uz cestu, sa zanosnim parkingom i još zanosnijim kelnericama. I sve upravo i specijalno zbog kamiondžija.

Nako je toga dana, prolazeći pored prve kafane, samo zatrubio i silovito projurio, riješen da mu u kafanu više ni nos ne priviri.

Kod sljedeće kafane mu se zaglavio kamion, pa je i on zaglavio u kafani. 

RIHTEROVA SKALA PO PEMBI

Pemba je nekoliko godina radio na prekookeanskom brodu.

Dešavalo se da u kontinuitetu po nekoliko dana ima morsku bolest. Tada bi mu izgledalo kao da se brod pretvorio u ringišpil.

Ubrzo ga penzionišu u kategoriji invalida, što i nije bio neki potez. I kasanije je na svako podrhtavanje povraćao iako je bio isključivo vezan za kopno i seizmologe.

Besplatno su ga vodali po svijetu i gdje god povrati, evakuiše se lokalno stanovništvo. Podrhtavanje tla Pemba bi osjetio već u utrobi zemlje, a za par sati bi na tom mjestu nastajali zemljotresi.

Po obimu njegovog povraćanja izračunavala se Rihterova skala. Etalon se čuva u Luvru, u karakterističnoj crnoj kesi.

ČOVJEK OD SVINJE

Znao sam za svinju od čovjeka. Ali ono što mi je pripovijedao Jaje (sa kratkosilaznim akcentom na „a“), inače vrsni drvodjelja, povratnik iz Švajcarske, dakle, ono što je on pričao bilo je i meni – kolekcionaru nevjerovatnih priča – pomalo nevjerovatno.

On je znao ne samo svinju od čovjeka, nego i čovjeka od svinje.

Kod ove svinje, uglađene i sa obaveznom kravatom oko šije, dolazili su mnogi za ugradnju pirsinga.

Šakom kukuruza ili kantom pomija mogao si da naplatiš bilo koju uslugu u ovom svinjcu sa pet zvjezdica. A tek prošivanje alki oko nozdrva i na usnama, to je rađeno za badava.

Eto šta sve svinja može da prenese na čovjeka gledajući u ogledalu svoju njušku i na njoj brnjušku. 

OPRAVDANA TUČA

Bilo je neminovno da će doći do tuče.

Sa puno ushićenja Brigita, njen dečko Kaljo i moji ortaci Idžo i Đip pričali su mi o toj sramoti da niko ne priskoči da ih razvadi.

A njih dvojica su se svojski mlatili do pucanja vilica i liptanja krvi. Neki tip je, kažu, pokušavao da stane između njih, ali na kratko, jer bi se ovi ponovo ukrstili kao dva jarca na klimavom brvnu.

Da se stvar ne bi širila, primjećuje Idžo, bili su ograđeni konopcima, a Đipu nije promakla ljepotica u ekstremno vrelim vrućim pantalonicama koja je baš tu našla da uči algebru, i to samo brojeve 1, 2 i 3.

Naravno da je moralo da dođe do tuče, pomislih. To je uobičajena stvar na jednom boks meču.

VIJEK TRAJANJA JEDNE LOPTE

Jednom dok su igrali fudbal Gajo, Vebo i još četvorica, lopta je uvijek bježala u stranu i išla visoko.

Dešavalo se da je satima ne bi vidjeli, a onda, kada bi odnekud doletjela, našla bi se u novom društvu.

I nije ulazila na vrata, već kroz zatvoren prozor razbivši staklo sve u komade. Zbog toga je najčešće završavala pod sjekiru.

Ni danas stručnjaci ne mogu da predvide koliki je vijek trajanja jedne lopte.

ISKUSTVA ROBERTA NIMANIJA

Nikad se ne bi desilo da Robert Nimani pogriješi u procjeni.

Dva naoružana medvjeda i jedan lovac preganjali su se čitavo subotnje prijepodne. I uvijek kada bi lovac imao na nišanu jednog od medvjeda, dešavalo se da onaj drugi od straha digne prednje šape uvis u znaku predaje.

Lovac bi to, logično, očekivao i od medvjeda kojeg drži na nišanu pa je odlagao pušku. A medvjed bi koristio lovčevu nepažnju i ispaljivao karabinsku municiju put njega.

I, kako je bio očajno neprecizan, pogađao je onog drugog medvjeda kojeg bi zatim uhvatla tolika panika da je lično od lovca tražio kutiju hitne pomoći.

Tako bi lovci uludo stradali i ne sluteći da ovi imaju takvu taktiku.

Znao je za to doktor Nimani, ali ko njega pita.

PLANINARENJE PITERA KOPITARA 

Piter Kopitar je učlanjen u Društvo planinara od njegovog formiranja. Imao je kompletnu opremu, ali je prvo penjanje uporno odlagao.

Planine su već ozbiljno počele da brinu što im se i on, kao sav normalan svijet, ne penje na vrhove.

Piter bi se na to samo zagonetno nasmješio. Planine su očajavale do te mjere da bi se pred njim osjećale ponizno kao ravnice. To bi Piter hladno koristio za partiju golfa na ravnoj zelenoj površini.

A onda bi se planine ponovo uzdizale što Piteru uopšte nije smetalo.

A nijesu mu ni trebale bogzna.

ISPOVJEST OZRENA BONAČIĆA  

Ozren Đonaj i Enver Marić se nijesu nikad sreli. Možda i jesu ali oni se ne poznaju od kako su rođeni. Zajedničko im je da su generacija i da su imena dobili po poznatim sportistima. S tim što je drugi uz ime uzeo i prezime poznatog golmana.

Što vam sve ovo govorim? Eto dokle to vodi, i njegov nadimak bi prisvojio samo da ga je ovaj imao.

OPRAVDANO KIKSANJE 

Dvije ekskurzije su pošle u isto mjesto ali iz dva različita pravca.

Autobus A se propinjao kroz razne vrleti, gazio bare, upadao u rupe, mijenjao pneumatike, stavljao lance, dolivao gorivo, uključivao grijanje i hlađenje, da bi, poslije šest mjeseci vožnje bio nadomak mjesta u kojem je predviđena poludnevna ekskurzija.

Autobus B je bio iz tog mjesta, a i učenici su bili odatle, samo što je od škole do hotela trebalo da se vrate nekih trista metara jednosmjernom ulicom, da ne bi išli dva kilometra okolo.

Prvi je stigao autobus A.

Vjerovatno je autobus B negdje kiksao.