SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

DIREKTOR, LILIJAN I VANILIJA 

Lilijan se nikada nije udavala. Već joj je pedeseta, ali je jednako bila vitalna i mladolika.

Kao učiteljica često bi se izgubila među djecom, jer je i sama bila majušna. Prilikom obnavljanja gradiva koristila je neke svoje metode, pa je tako bilo i prošle srijede. Zadužila je učenicu Vaniliju da propituje umjesto nje, a ona je sjela na Vanilijino mjesto odakle je mogla da prati tok časa.

I sve bi bilo u redu da, slučajno, u učionicu nije ušao direktor škole. Samo je saopštio Vaniliji da poslije časova dođe do njega u kancelariju i izašao.

Ne znajući da ju je zamijenio sa Lilijan, Vanilija, učenica četvrtog razreda Osnovne škole u Tuluzu, našla se na zakazano mjesto, oči u oči sa direktorom. Ovaj, inače, vječiti neženja, skupio je hrabrost i, najzad, zaprosio Vaniliju. Vanilija, sva zbunjena, šta je mogla već da pristane na ponudu.

Tako je Lilijan izgubila i posljednju priliku da se uda. 

DANILO I TUR DE FRANS

Danilo je bolovao od neke čudne bolesti zbog koje nije mogao da hoda, ali se savršeno služio biciklom, s kojim se, vremenom, prosto stopio.

Trideset godina poslije prve Danilove prinudne vožnje ovog prevoznog sredstva, jednog majskog popodneva, desilo se da tuda prođe Tur de Frans.

Inače, sve se odvija u Francuskoj, a Danilo je naš sunarodnik.

Ne znajući da je riječ o čuvenoj biciklističkoj trci, koja je, eto, zahvatila i njegov kraj, on je pojurio za gomilom. Ubrzo je izbio na čelo kolone, što mu je davalo za pravo da zaključi da su oni, tek, početnici u ovoj zajedničkoj bolesti.

Na cilj je stigao prvi, ali je ubrzo diskvalifikovan od strane organizatora. Naime, nije imao licencu po kojoj bi se utvrdilo da je sposoban da vozi bicikl.

ĐOKOVE MAJSTORIJE 

Đoko je bio poznat po tome što je znao da pušta gasove kad god je htio. Radio je kao portir u Azotari, firmi koja je bila pred raspadom i u čestim štrajkovima.

Evo zašto resorno ministarstvo nikad nije posjetilo štrajkače i obratilo im se. S obzirom na to da su štrajkovi bili česti, ali ne i svakodnevni, nije se znalo kada je proizvodnja zaustavljena, a kada ne. A resorni ministar je htio da bane baš onda kada se ne radi i tako iznenadi štrajkače svojom pažnjom.

Dolazio bi tako do kapije i, kada bi ga zapahnuo karakteristični smrad Azotare, vraćao bi se, uvjeren da proizvodnja teče. Kako se danima dešavalo isto, resorni ministar je zaključio da je sa firmom sve u redu i nije htio da remeti.

S druge strane, radnici su već toliko uznapredovali u štrajku da su prešli i na štrajk glađu.

Đoko je, osim toga što je bio poznat po onome s početka priče, bio i veliki šeret, pa je, čim opazi delegaciju iz ministarstva, tako znao da okine da bi se smrad razvio kao u najbolje dane rada Azotare.

Ovi iz ministarstva, naravno, nijesu osjećali nikakve nijanse u oporim mirisima, ali je zato jedan radnik podlegao.

Sad, da li zbog gladovanja ili Đokovog smrada, još se ne zna.

OPASNA ZONA ZA MRAVE 

Mrav je radio, a cvrčak je po cio dan svirao. Kad je vidio da od svirke nema vajde, оvaj se okrenuo pjevanju.

Na prijedlog Jelene Keruše, pojavio se i pobijedio na takmičenju „Zvijezde granda“.

Mrav to nije mogao da podnese, pa je i sam pošao cvrčkovim stopama. I, umjesto da Keruši zapjeva na uvce, ubrzo mu se gubi svaki trag negdje u nepreglednoj (silikonskoj) dolini njezinih grudi.

To je, koliko muzika poznaje, drugi mrav koji je u njedrima nest'о.

GRBO I KAMILA U SJENCI PIRAMIDA  

Na prijedlog ljekara, Grbo se našao u Kairu, na poznatoj klinici za peglanje. Grbo je imao taj nedostatak na leđima, zapravo, višak u obliku grbe. Vremenom se ona uvećavala, da bi, prema posljednjim mjerenjima, dostigla četvrtinu njegove ukupne mase.

Čekajući na zakazano peglanje grbe, vrijeme je provodio u razgledanju piramida. Tada se desio njegov sudbonosni susret sa njom. Kamilom. Kamila zvana Kamila, zaljubila se na prvi pogled u Grba i njegovu grbu. Bili su božanstven par. Odmjeravali su svoje grbe i nije se znalo ko ima impozantniju. Stvarno, ljepota jedna.

Kamilini roditelji su Grba odmah prihvatili, a ovi su se još istog popodneva zaručili.

Grbo je, naravno, odmah zaboravio na kliniku i peglanje. Sa grbom, kakvu je imao, bio je pravi maneken među kamilama.

Šta znači društvo u kojem se nalaziš. A među ljudima je bio sačuvaj bože. Grdilo i unaopako.

UPRAVNI ODBOR 

Shodno zakonu džungle, da bi sa nekim podijelio odgovornost za svoje postupke, lav je morao da se ogradi, odnosno da oko sebe postavi živi zid. Htio je da se tu odmah nađu: prepelica, divlja kokoš, jarebica, lisica i zec. Ili, čitano slijeva: zec, lisica, jarebica, divlja kokoš, prepelica.

Sad na miru može da hara i pustoši, jer ima dobru zaleđinu. Lav će i dalje da donosi odluke po svom nahođenju, ali će za sve da konsultuje pomenute „ptičice“.

Uz potpuno odriješene ruke da, onoga ko je protiv, pojede. 

STARIJE KAMENO DOBA

Ne znajući da lagano postaje čovjek, majmun Bananko je pošao na slavu kod svojih rođaka u drugo pleme. Usput je svratio u prodavnicu da kupi kilogram banana kao slavsku čestitku.

I prvo što mu je bilo čudno, kasirka nije bila ni malo iznenađena što ovaj kupuje banane, umjesto da ih, kao i svaki normalan majmun, ubere s grane.

Drugo njegovo iščuđavanje odnosilo se na to što je u rukama, umjesto banana, imao zdravicu u obliku flaširane šljivovice.

Izgleda, kad evolucija krene, sve se u hodu mijenja.

Ali Darvina sad muči nešto drugo. Ako je Bananko rodonačelnik ljudske vrste, otkud tu ova lijepa kasirka iz Merkatora?

MONA LIZA SA OSMJEHOM MONIKE 

Leonardo je bio užasan slikar. Šta god da naslika, izgledalo je drugačije. Taj osobni talenat za greške čuvao je kao najveću tajnu.

Slikajući tako svog kućnog ljubimca, prasicu Moniku, ponovo je počeo da brljavi.

Monika je bila prasica na svom mjestu, ali nepodmitljiva i teška za dresuru. Iako je na platnu jasno uočila lik žene, znala je da Leonardo, u stvari, radi njen portret. Ubij bože kako je vidio svijet oko sebe. Ničim nije mogla da mu pomogne, već da se sažaljivo nasmiješi. Leonardu nije promakao taj detalj svoje Monike, pa ga je unio u portret. To je jedino što mu je od nje ostalo.

Na ženskom liku osmjeh prasice učinio mu se nekako zagonetnim. Ko će ikada i pomisliti da je njegov vinovnik neko ko je još iste jeseni završio u pihtijama i kavurmi.

POTENCIJALNI PRONALAZAČ

Mane je radio kao noćni čuvar i godinama se nosio mišlju da postane pronalazač. To mu je, s druge strane, pomoglo da ne zaspi na poslu: po svu noć su ga morile misli šta bi to mogao da otkrije.

Vrativši se jednom kući ranije nego obično, jer mu sat ne bješe tačan, nije ni slutio da ga je to sudbina pronalazača tjerala.

Samo je trebalo da otvori ormar i – eureka! Pronašao je ljubavnika svoje žene.

RIBLJA GOLGOTA   

Isus je podučavao kako se lovi riba i bio je dobar u tome.

I desi se da nije imao lovačku dozvolu, i bi uhapšen zbog toga.

I razapeše ga na krst i ukucaše ekserima.

U počast njemu, ribe i danas trzaju na mamce bez dozvole i ne vide neku razliku od onih sa dozvolom.