KAVEZ SLOBODNIH MAJMUNA
KAVEZ SLOBODNIH MAJMUNA
Kad sam došao u posjetu kod tog majmuna, prvo što mi je palo u oči bila je velika uramljena slika na kavezu.
Na slici on dok je bio čovjek.
Ne stidi se svog porijekla, kaže na čistom majmunskom jeziku, ali nerado govori o ljudskoj vrsti i vremenu prije svoje metamorfoze.
Nije on preko noći postao majmun.
Tumbanje mu je već u vrtiću išlo od ruke i samo je bilo pitanje vremena kada će se preobraziti u ovu cijenjenu vrstu.
Kao osnovac znao je da u zoološkom vrtu satima stoji pred kavezom sa majmunima i da se divi njihovoj spretnosti u penjanju.
Ovdje je sazrijevala ideja da i sam napravi sličan prodor u svojoj karijeri.
Odrastanjem, u njemu je ležao sve veći majmun.
Ali još uvijek skroman u odnosu na njegove ambicije da bude majmun od glave do pete.
Danas - kao jedan od njih - sjedi u kavezu, mirno ljušti svoju bananu i prisjeća se svojeg vrtoglavog napredovanja.
Posmatra ljude koji bjesne okolo i ne haje što su u njemu prepoznali svog vođu dok je još bio majmun u usponu, odnosno, čovjekoliki.
Ko je znao u šta će se pretvoriti.
Niko ga nije čuo kada je prilikom inauguracije, uz zakletvu, poručio da će biti majmun svim životinjama i da će se boriti za jaku džunglu.
Mislili smo da se bori za nas i našu – ljudsku - civilizaciju.
Kako nas je lako izmajmunisao.
Sada nam se kezi iza rešetaka kao da zna nešto što tek treba da otkrijemo: da je kavez, u stvari, s druge strane, i da smo mi u njemu, a ne on.
Posmatra nas kroz naše, a ne njegove rešetke i divi se kako je lako među takvima (kao što smo mi) postao alhemičar: da bi od čovjeka napravio majmuna, dovoljno je bilo samo - da mu ovaj vjeruje.