ČOVJEK NA TRI POSLA
WD-40
Fizioterapeut Sudo bio je vrsni poznavalac auto-mehanike.
Zapošljen u Domu zdravlja bakćao se sa kojekakvim pacijentima, prekovremeno je radio kao sanitet lokalnog fudbalskog kluba, a uveče honorarno kao mehaničar kod majstor Micubišija.
Imao je tri torbice i uvijek je za sobom vukao po jednu, u zavisnosti od toga na kojem je zadatku. Iako su bile potpuno različitog sadržaja, zbog istovjetnog spoljašnjeg izgleda, često je znao da se lati pogrešne torbe...
Igrao se 43. minut prvenstvene utakmice kada je domaći igrač zadobio teži udarac u zadnjem dijelu butine. Sudo je odjurio na teren, locirao povrjedu, mašio se ledenog spreja za bolove, vješto oponašao njegovo karakteristično šištanje, i, brže-bolje, da niko ne primijeti, vratio u torbu antikorozivno sredstvo WD-40.
Imao je takav talenat da, prilikom otvaranja torbe, u djeliću sekunde zaključi da nije honorarno kod opakog Micubišija, gde ne bi moglo ladno da prođe to njegovo prevarantsko, kroz zube intonirano: psssss, psssss, pssssssss! Lako bi završio tamo gdje radi – na fizikalnoj. Ali kao pacijent!