NAIVNI MINISTAR
ĐOKOVE MAJSTORIJE
Đoko je bio poznat po tome što je znao da pušta gasove kad god je htio. Radio je kao portir u Azotari, firmi koja je bila pred raspadom i u čestim štrajkovima.
Evo zašto resorno ministarstvo nikad nije posjetilo štrajkače i obratilo im se. S obzirom na to da su štrajkovi bili česti, ali ne i svakodnevni, nije se znalo kada je proizvodnja zaustavljena, a kada ne. A resorni ministar je htio da bane baš onda kada se ne radi i tako iznenadi štrajkače svojom pažnjom.
Dolazio bi tako do kapije i, kada bi ga zapahnuo karakteristični smrad Azotare, vraćao bi se, uvjeren da proizvodnja teče. Kako se danima dešavalo isto, resorni ministar je zaključio da je sa firmom sve u redu i nije htio da remeti.
S druge strane, radnici su već toliko uznapredovali u štrajku da su prešli i na štrajk glađu.
Đoko je, osim toga što je bio poznat po onome s početka priče, bio i veliki šeret, pa je, čim opazi delegaciju iz ministarstva, tako znao da okine da bi se smrad razvio kao u najbolje dane rada Azotare.
Ovi iz ministarstva, naravno, nijesu osjećali nikakve nijanse u oporim mirisima, ali je zato jedan radnik podlegao.
Sad, da li zbog gladovanja ili Đokovog smrada, još se ne zna.