SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

SKUPŠTINSKA LUTRIJA

 

Prolog

Pred zgradom Skupštine okupio se narod u velikom broju. I dalje odasvud pristiže.

Svakog prvog u mjesecu, u kongresnoj dvorani, koja je zatvorena za javnost, vrši se izvlačenje poslanika koji se vraća u narod.

 

Organizacija skupštine

U zgradu se ulazi kroz jednosmjerna vrata odakle je izlaz moguć isključivo preko dobitka na Lutriji.

U zidinama Skupštine poslanik ima sve što mu je za život potrebno: hranu, piće, novine, kupku, udoban ležaj i veoma visoku poslaničku platu.

A tu su još i premije za najbolji govor, ideju, repliku...

Petkom i za državne praznike svaki poslanik na raspolaganju ima kurvu ili pedera, u zavisnosti od ličnih frustracija.

Možda se nekom objekat učini kao zatvor, ali to je samo prvi utisak.

Ubrzo se svi naviknu, opuste i razbaškare.

Zato nerado govore o Lutriji koja im bezdušno kida ugodnu zaparloženost.

Unutra se vijeća, mudruje; donose se važne odluke koje narod treba slijepo da sprovodi u djelo.

Obrnuta komunikacija je bespredmetna jer unutra ne dopire nikakav glas razuma.

Zgrada je izolovana na sve načine, i zvučno i termički i kako god hoćete.

Obuhvaćenim poslanicima jedina briga je kako da se što bolje zabave.

Izmišljaju raznorazne igre, od trule kobile do điha-điha!

Najmanje ih je briga za ono zašta su tu.

A to da vani postoji život, zanima ih koliko i lanjski snijeg.

Zbog tolike skupštinske hermetičnosti, među poslanicima vlada totalna neobaviještenost.

Za aktuelne informacije, uglavnom se pouzdaju u gledanje u plećku.

Doduše, samo dok je glođu.

Tako je sve do Lutrije.

A onda su u prilici da se ponovo upoznaju sa stvarnim životom.

Nažalost, o tome više ne mogu da referišu.

 

Organizacija van skupštine

Pred zgradom Skupštine veoma je živo.

Prvi je u mjesecu i teče skupštinska Lutrija.

Svi sa velikim nestrpljenjem - i još većim toljagama - čekaju da vide ko im to ovaj put dolazi na istinu.

Mada, ko god bio, prođe isto.

Pred narodom su svi poslanici jednaki.

Poslanik, koji je na Lutriji izvučen, vraća se u bazu kroz specijalni izlaz.

Već sa vrata čeka ga dobrodošlica u vidu nepreglednog špalira batinaša.

Umjesto posljednje želje ima pravo da pomisli kako je negdje, vjerovatno, pogriješio. I da se pita da li je kogod od njegovih prijethodnika, na ovaj način, pretekao.

Prvi put mu se biračko tijelo učinilo nekako mnogobrojnim.

 

Unutra

Skupština nastavlja sa radom.

Sve se odvija nonšalantno i bezbrižno kao da je riječ o nekoj drugoj galaksiji.

Čak se i Lutrija organizuje rutinski, potpuno opušteno.

Niko ne zna šta ona, osim pukog vraćanja mandata, donosi.

 

Katarza

Čekamo vas ponovo za mjesec dana.