NA ŠTETU
Rodio se. Na štetu devet mjeseci.
Odveli ga u vrtić. Na štetu druge djece.
Završio fakultet. Na štetu nauke.
Zaposlio se u fabrici. Na štetu bodovanja.
Postao direktor. Na štetu kolektiva.
Izabran za poslanika. Na štetu stranke.
Postao predsjednik. Na štetu države.
Zavio nas u crno. Na štetu bijelog...
Ali on ima savršen alibi:
Kad umre pokazaće svijetu
Da nije baš sve radio na tuđu štetu!
GRBO I KAMILA U SJENCI PIRAMIDA
Na prijedlog ljekara, Grbo se našao u Kairu, na poznatoj klinici za peglanje. Grbo je imao taj nedostatak na leđima, zapravo, višak u obliku grbe. Vremenom se ona uvećavala, da bi, prema posljednjim mjerenjima, dostigla četvrtinu njegove ukupne mase.
Čekajući na zakazano peglanje grbe, vrijeme je provodio u razgledanju piramida. Tada se desio njegov sudbonosni susret sa njom. Kamilom. Kamila zvana Kamila, zaljubila se na prvi pogled u Grba i njegovu grbu. Bili su božanstven par. Odmjeravali su svoje grbe i nije se znalo ko ima impozantniju. Stvarno, ljepota jedna.
Kamilini roditelji su Grba odmah prihvatili, a ovi su se još istog popodneva zaručili.
Grbo je, naravno, odmah zaboravio na kliniku i peglanje. Sa grbom, kakvu je imao, bio je pravi maneken među kamilama.
Šta znači društvo u kojem se nalaziš. A među ljudima je bio sačuvaj bože. Grdilo i unaopako.
UPRAVNI ODBOR
Shodno zakonu džungle, da bi sa nekim podijelio odgovornost za svoje postupke, lav je morao da se ogradi, odnosno da oko sebe postavi živi zid. Htio je da se tu odmah nađu: prepelica, divlja kokoš, jarebica, lisica i zec. Ili, čitano slijeva: zec, lisica, jarebica, divlja kokoš, prepelica.
Sad na miru može da hara i pustoši, jer ima dobru zaleđinu. Lav će i dalje da donosi odluke po svom nahođenju, ali će za sve da konsultuje pomenute „ptičice“.
Uz potpuno odriješene ruke da, onoga ko je protiv, pojede.
STARIJE KAMENO DOBA
Ne znajući da lagano postaje čovjek, majmun Bananko je pošao na slavu kod svojih rođaka u drugo pleme. Usput je svratio u prodavnicu da kupi kilogram banana kao slavsku čestitku.
I prvo što mu je bilo čudno, kasirka nije bila ni malo iznenađena što ovaj kupuje banane, umjesto da ih, kao i svaki normalan majmun, ubere s grane.
Drugo njegovo iščuđavanje odnosilo se na to što je u rukama, umjesto banana, imao zdravicu u obliku flaširane šljivovice.
Izgleda, kad evolucija krene, sve se u hodu mijenja.
Ali Darvina sad muči nešto drugo. Ako je Bananko rodonačelnik ljudske vrste, otkud tu ova lijepa kasirka iz Merkatora?
MONA LIZA SA OSMJEHOM MONIKE
Leonardo je bio užasan slikar. Šta god da naslika, izgledalo je drugačije. Taj osobni talenat za greške čuvao je kao najveću tajnu.
Slikajući tako svog kućnog ljubimca, prasicu Moniku, ponovo je počeo da brljavi.
Monika je bila prasica na svom mjestu, ali nepodmitljiva i teška za dresuru. Iako je na platnu jasno uočila lik žene, znala je da Leonardo, u stvari, radi njen portret. Ubij bože kako je vidio svijet oko sebe. Ničim nije mogla da mu pomogne, već da se sažaljivo nasmiješi. Leonardu nije promakao taj detalj svoje Monike, pa ga je unio u portret. To je jedino što mu je od nje ostalo.
Na ženskom liku osmjeh prasice učinio mu se nekako zagonetnim. Ko će ikada i pomisliti da je njegov vinovnik neko ko je još iste jeseni završio u pihtijama i kavurmi.
POTENCIJALNI PRONALAZAČ
Mane je radio kao noćni čuvar i godinama se nosio mišlju da postane pronalazač. To mu je, s druge strane, pomoglo da ne zaspi na poslu: po svu noć su ga morile misli šta bi to mogao da otkrije.
Vrativši se jednom kući ranije nego obično, jer mu sat ne bješe tačan, nije ni slutio da ga je to sudbina pronalazača tjerala.
Samo je trebalo da otvori ormar i – eureka! Pronašao je ljubavnika svoje žene.
SIGURNO SAM MRTAV
Kad sam, najzad, htio da se probudim, shvatio sam da nemam tu moć.
Svuda oko mene mrak, ne mogu da pomjerim ni ruke ni noge, ne osjećam nikakav miris, ni bol, a ni srce mi ne radi.
Ovo posljednje me je posebno uplašilo.
Shvatio sam da sam, možda, mrtav.
Nije postojao način da dokažem svoju smrt, a još manje je bilo načina da dokažem da sam živ.
Ova nedoumica mi je davala nekakvu nadu, ali još nijesam bio siguran čega se plašim: da sam mrtav, ili da sam živ.
Samo znam da jedno mora da bude.
Ako se desi da sam mrtav, biće dobro.
Ništa neću morati da preduzimam.
Ali ako ustanovim da sam živ, stvar bi se dalje samo komplikovala.
Odjednom bi sto pitanja ostalo bez odgovora.
Od onih jednostavnih, policijskih, zašto sam tu i kako se to desilo, do onih paranormalnih: ako sam već sahranjen, zašto prijethodno nijesam bio mrtav.
To bi pokrenulo čitavu nauku.
Moj posmrtni život ne bi bio nimalo lak.
Jedino, za sada, što osjećam je to da se nalazim na nekom trećem mjestu koje nije ni Pakaoni Raj.
Više mi liči na neki logični prostor za onoga ko je umro: rupa napunjena zemljom.
Nenavikao ranije na smrt, plašio sam se adaptacije na novi prostor.
Do sada su drugi umirali.
Oni koji su u tome, možda, bili vičniji od mene.
Ja sam neiskusan, takoreći početnik u umiranju.
Nijesam mogao da se otmem utisku da se sve to meni dešava.
Nekad sam se pitao kako li je to kad si mrtav, a sada još manje znam.
Ali vodim računa da u nečem ne zabrljam.
Dobro sam se vladao u životu, ne želim da u smrti podbacim.
Koliko ih je samo prije mene umrlo i svi su se nekako skrasili pod zemljom i tu na miru otaljavaju svoju smrt.
Što bih ja bio poseban? Kako je drugima, neka bude i meni.
A sigurno je dobro čim se otuda (ili odavde) još niko nije vratio.
Sad znam da se ni ja neću vratiti ako sam stvarno mrtav.
To je nekako jače od tebe i ne da ti da mrdneš.
Ubija me neizvjesnost, koliko još da čekam da bih - sa sigurnošću - znao gdje pripadam.
Samo da ne bude da sam živ.
Ne bi valjalo.
Ovako je bolje.
Ništa ne može da ti se desi. I ništa ti ne treba.
Još jednom pokušavam da pomjerim ruku, nogu, prste...
Bezuspješno.
Ne čujem, ne vidim.
Srce ne radi ni pod razno.
Dobro je.
Sigurno sam mrtav.
RIBLJA GOLGOTA
Isus je podučavao kako se lovi riba i bio je dobar u tome.
I desi se da nije imao lovačku dozvolu, i bi uhapšen zbog toga.
I razapeše ga na krst i ukucaše ekserima.
U počast njemu, ribe i danas trzaju na mamce bez dozvole i ne vide neku razliku od onih sa dozvolom.
