SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

BILO KO DRUGI

PRIČAM TI PRIČU — Autor pericajokic @ 10:21

BILO KO DRUGI

 

Najbolje je da budem bilo ko drugi.

Njemu je život pjesma.

On ni za šta ne mora da bude zainteresovan, a da ga snađe sve što je dobro.

Isto tako, ne mora ništa loše da izbjegava - samo će ga zaobići.

Meni je problem pritisak, šećer, vrtoglavica, stres.

Čuvam se i hranom i tabletama.

Da sam bilo ko drugi, mogao bih da se prožderavam do mile volje, da pušim i pijem, da ne vodim nikakvog računa o sebi, a, opet, da budem zdrav kao drijen.

Da sam bilo ko drugi, ničeg me ne bi bilo sramota.

U sred bijela dana mogao bih - čak i besposlen - da se muvam po gradu.

Da sam bilo ko drugi, ne bi me brinula nikakva situacija.

Sve bi mi bilo potaman: ne bih znao kako mi je, niti bih mario za to.

Da sam bilo ko drugi, odmah bih uplatio sportsku prognozu.

I, naravno – imao svih 13 pogodaka!

Igram LOTO godinama i – ništa.

Sedmicu uvijek dobije bilo ko drugi.

Na nagradnim konkursima, bez obzira na to što me proglase za talenta bez presedana, nagradu, ipak, dobije bilo ko drugi.

Čak i oni koji na konkursu nijesu ni učestvovali.

Samo ja imam hiljadu problema za razliku od bilo kog drugog.

Da sam bilo ko drugi, pa da se odmorim kao čovjek.

Na ulasku u cilj vazda mi zasmeta bilo ko drugi.

Optrčim stotinu krugova, a on, kao da nije ni učestvovao u trci – samo ušeta u cilj.

Ja sam učio, bio odličan đak.

Bilo ko drugi, na mom mjestu, odmah bi odustao.

Ali mu to, kasnije, ne bi smetalo da se domogne svega što ja (ni u priči) ne mogu.

Koliko sam prolio znoja da bih došao makar i do najtežeg posla, kad tamo – bilo ko drugi; odavno već stigao i odmara.

Bilo kog drugog odmah prebace na lakše radno mjesto, a mene ni do smrti ne bi pomjerili sa onog najtežeg (kao za mene stvorenog).

Penziju ne bih ni dočekao.

To je privilegija bilo kog drugog.

Kad bi me pitali ko mi je idol, odmah bih rekao da je to bilo ko drugi.

Za razliku od mene, bilo ko drugi može sve.

I to bez ikakvog truda.

U neznan.

Da mi je da sam bar pet minuta bilo ko drugi, da osjetim svu slast života, pa da se povučem.

Sebe nikom ne bih preporučio da mu budem bilo ko drugi.

U najboljem slučaju mogli bi da kažu: Ne bio u njegovoj koži!

Najbolje je da ja budem bilo ko drugi, to znam.

Ali kako?

Ko bi se normalan mijenjao sa mnom?


Powered by blog.rs