SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

ČEKAJUĆI SKIJE

Kada je Peri Anž prvi put stao na skije – pozajmljene od druga – pokazao se kao odličan vozač. Imao je 12 godina. Poželio je tada da, prvom prilikom, nastavi sa skijanjem.

Za koji mjesec puni 52 godine, a od prve prilike ni traga. Ni novih 40 godina nije dovoljno da skije same krenu prema njemu.

Izgleda da stvari ne konstatuju svoje konzumente; ne prave razliku među njima, niti imaju odnos prema njihovim željama.

PLASTIČNA HIRURGIJA

Probni rad u jednom kozmetičkom salonu otpočeo je nonšalantno i s puno nade u uspjeh. Od prvog pacijenta zavisilo je da li će pomenuti lokal dobiti licencu ili ne. U ovo drugo niko nije sumnjao jer su u svojim redovima imali takve stručnjake da su od čačkalice mogli da naprave ražanj ako treba.

A onda je u salon ušetala prva mušterija. Poslije četiri sata rada, tim stručnjaka iz Čikaga bio je spreman da prezentuje svoje novonastalo djelo.

U tom času, sva zadihana, u salon stupa seoska čobanica i galami: „Je li tu ušla moja krava?!“ Dama pred ogledalom se našla prozvanom i ona, po završetku svog posljednjeg preživanja, izusti: „Tu kravu ćeš od sada gledati samo preko Televizije.“

Jadna čobanica, znajući da joj bez krave nema povratka mahnitom domaćinu, zahtijeva od osoblja salona da od nje napravi bilo šta samo da je ovaj ne prepozna.

I stvarno, kada se predveče pojavila u kući, domaćin nije ni znao da imaju ćurku.

BAJKA

Kada je dojahao princ na bijelom konju, buduća princeza je od grandioznog prizora pala na ono što se kod običnog svijeta zove – dupe.

Da bi djevojka, doista, postala princeza, trebalo je najprije da se desi taj čarobni poljubac.

Dok je lutao začaranom šumom tražeći sebi ženu, princ je nepredviđeno naišao na žabu koja jednim pogledom mijenja uloge, naročito kada se radi o zamjeni princa i konja, na čemu je usko specijalizirala.

Ne znajući za ovu pojavu, djevojka je strasno poljubila princa i, logično, postala kobila. U tom trenutku ona žaba postade princeza, a konj si ti što ovo čitaš.

UTEMELJENJE BERMUDSKOG TROUGLA

Čekajući dozvolu za ulazak u luku, brod je ukotvljen stajao nasred mora.

Baš na tom mjestu, juče još, odlučeno je da se napravi bermudski trougao. U početku niko nije znao čemu bi on služio, ali su svi bili saglasni da je tako nešto nužno.

Kada je sjutradan brod tu misteriozno nestao, konstruktori trougla su bili zadivljeni. Sad je samo trebalo stvar ponoviti sa još kojim brodom, i ako se desi isto, znači – to je to.

IZBAVITE ME ODAVDE

 

Kupim najnoviji dnevni list i, kao po običaju, najprije posegnem ka crnoj hronici, kad tamo nje nema.

Okrećem stranicu naprijed, stranicu nazad.

Ništa.

Detaljno prelistavam kompletne novine.

Ni traga od Crne hronike.

U trenutku pomislim ono najgore: sigurno se ništa loše nije desilo, pa je rubrika izostala.

Šta će mi, onda, novine?

Što sam uzalud bacao novac?

Kao i svaki normalan Balkanac najviše uživam čitajući Crnu hroniku.

Razočaran prelazim na političku stranu.

Tamo me dočekuje još veći nered: sve složeno kao pod konac!

Nikakvih afera, nikakvih uzajamnih posjeta među političarima...

Ni likove ne prepoznajem, kao da se radi o naturščicima iz kakvih manje zapaženih, niskobudžetnih filmova.

Političari koji bi trebalo da su naši, uopšte im ne liče, a kamoli da među njihovim prepoznam nekog našeg.

Kad sam vidio da ni iz Skupštine nema nikakvih pikanterija, počnem ozbiljno da brinem.

Kakve su ovo novine?

Kao da sam naletio na neki zabranjeni tiraž, koji ne donosi ni najuobičajeniju dozu stresa potrebnu za uredno balansiranje metabolizma kod svakodnevnog Balkanca.

Grozničavo tražim vijesti iz ekonomije, kad tamo...

Nema nezaposlenih, uredna primanja, valuta stabilna.

I to odnos prema dolaru – jedan jedan!

Jeza, koja me je lagano hvatala, gotovo da je zagospodarila mnome.

Dolazim do sportske strane.

Naši šampioni u ovome, šampioni u onome.

A što je najstrašnije – fudbaleri prednjače u svemu.

Svuda prvi!

Bio bi ovo dobar humoristički časopis, pomislim, ali on to uopšte nije.

Sav srećan ugledam vremensku prognozu: izvještaj o vremenu neće moći da me laže. Užasno je hladno i pada snijeg, to vidim.

A šta piše...

Vrijeme danas: sunčano i neuobičajeno toplo za ovo doba godine.

Kao da sam, konačno, na pragu odgonetanja misterije: upoređujem datume na kalendaru i u novinama.

Ništa od moje intuicije.

Datumi se poklapaju.

Vraćam se ostatku novina.

Razgledam stranice sa čituljama.

Sve nepoznata lica.

Dobro je - konstatujem sa olakšanjem – nema mene.

Najednom me obliva hladan znoj.

Ako je sve do sada bilo pogrešno i suprotno, znači li to što me nema u čituljama da...

Nijesam uspio da završim svoju opservaciju, kad me okolina na nešto podsjeti.

To sam u Raju, u nekom rajskom vrtu, prelistavam rajsku dnevnu štampu.

A u njoj sve u najboljem redu.

Sve skockano i sladunjavo do pretjerivanja.

Raj kao Raj.

Ništa zanimljivo.

Neko veoma dosadno mjesto za Balkanca.