SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

BILO BI IDEALNO DA JE STRADAO SUTKO

Sutka i Šućka nikad nijesam razlikovao. Bili su mi školski drugovi, ali njih dvojica međusobno nijesu bili braća. Čak su i u različitim djelovima grada živjeli.

Kada je 30 godina kasnije, u sudaru automobila, jedan od njih poginuo, na tren me je obuzeo tračak vedrine. Najzad ću moći da ih razlikujem, pomislio sam. Onaj živi će biti Šućko, a onaj pokojni, prema riječi sudar – Sutko.

Samo da se ne desi suprotno, onda sam uzalud vadio korjen riječi.

JA KANDIDAT

 

Od prevelikog uzbuđenja žmarci me podiđoše kad pođoh na glasanje.

Sav se naježih, a zubi mi stadoše cvokotati.

Kao da sam već izabran.

Izlaznost birača uobičajena: odziv sto posto!

Vidno uočljiva tajanstvenost, ozbiljna lica i svečana odijela.

Za one koji su pred smrt, organizovano je kandidovanje putem pisma.

Oni koji navrše osamnaest godina još istog trena dobijaju ličnu kartu i broj glasačkog mjesta.

Nije novo da se iz Srednje škole najprije bude predsjednik države, a da se po isteku mandata traži posao.

Bubanj je okrugao – ništa se ne zna.

Iako se glasanje obavi mnogo prije, ispoštuje se odluka Državne izborne komisije o zaključavanju izbornih mjesta u nulti čas.

Odmah slijedi izvlačenje listića i za sat vremena poznati su rezultati.

Čitava organizacija je nestvarno uredna i efikasna.

Nema razloga za nepravilnosti, a krađa je nepoznanica.

Ne glasa se ni za kakve partije, nema predizborne kampanje, niti parola.

Nema predizborne šutnje!

Nema paravana, nema spreja za kažiprst...

Svaki birač na blanko listiću upisuje svoje ime, prezime i naziv funkcije koju želi.

Uz nekoliko alternativa.

Kada se svi listići nađu u bubnju, slijedi izvlačenje.

Uglavnom se ispoštuju želje, ali se zna redoslijed u formiranju vlasti.

Najprije se proglašava, to jest izvlači, predsjednik države, zatim premijer, onda predsjednik Skupštine, ministri, pomoćnici i savjetnici, daktilografi, domari, kafe kuvarice, i svi ostali od vozača do perača vozila.

Novoizabrani istog trena zaposijedaju fotelje i zavrću rukave onima koji treba da rade za njih.

Osim što zauzimaju mjesta svojih prijethodnika, novajlije imaju pravo na njihove vile, kuće, vikendice, vozni park; na njihov kompletan inventar, uključujući njihove zabilješke, kao i, naravno, mobilni sa svim telefonskim brojevima.

Novoizabrani preuzimaju hobi svojih prijethodnika, njihove navike, pa, čak, ostvaruju prava i na njihove žene, odnosno, muževe i djecu.

Svi koji su jednom izabrani (izvučeni iz bubnja), trajno se brišu sa biračkih spiskova.

Tako se biračko tijelo iz godine u godinu drastično smanjuje, a šansa da svi jednom budu na vlasti, enormno se uvećava.

I baš kada su pročitali moje ime, nijesam uspio ni da saslušam za koju funkciju sam izabran, kad me neko stade drmusati.

Trgnem se iz sna, a nada mnom moja žena, galami kao da kuća gori:

„Hajde, ustaj. Idemo na izbore. Rekao si da želiš što prije da skineš tu brigu s vrata.“

Već sam je skinuo, pomislim, mirno se protežući.

Niko mi se neće useliti u kuću i preuzeti mi ženu i djecu.

A ni mene niko neće izabrati.

Nema tog bubnja.

ŠIBOVE VJEŽBE ZA KONAČNI NESTANAK

Šibo je volio da pravi štosove s tim da bude nevidljiv. Po nekoliko minuta je uspijevao da iščezne i da se zatim pojavi, ali na drugom mjestu.

Ovo ga je zabavljalo do te mjere da je uporno vježbao da se što kasnije pojavi. Tako se iščezavanje produžavalo za po minut i minut.

Nekoliko godina kasnije - sada već majstor u nevidljivosti i iščezavanju – nije se više ni pojavljivao.

Uzalud su organizovane i potjernice i detektivi. Od Šiba ni traga ni glasa. I to baš u trenutku kada je sa sobom odnio sav novac iz jedne ugledne banke.

KAKO JE KOLE PRESTAO DA PUŠI 

Kole, iz milošte zvani Koka Kole, znao je svakome da kontrira. Nema te priče koju on nije u stanju da izokrene. Niti pravila koje ne može da pobije. Ništa nije kako drugi misli. Njegova je uvijek zadnja. I uvijek protivna.

On bi i krivu Drinu očas ispravio, samo da se slagao sa činjenicom da je ova kriva. Ma šta, nije uopšte dao ni da Drina postoji. Ako i postoji, onda se ona, siguran je bio, drugačije zove.

Pušio je „moravu“ samo da bi pažnju usmjerio na drugu rijeku. Na onu koja, izvjesno, teče. Ili je tekla dotle dok je uvidio da se i drugi slažu s tim.

Istog trena se bacio na opovrgavanje novonastale istine.

Čak je i svoju „moravu“ bacio! Čvrsto riješen da je ponovo zapali samo onda kada ova prestane da se proizvodi.

JAGOŠEVE ZMIJE 

Jagoš je cio život bio vezan za zmije. Najprije kao njihov dreser u cirkusu, zatim kao odgajivač u zoološkom vrtu, itd. Znao ih je u dušu i nikakvih problema sa njima nije imao.

A onda, kada je došlo vrijeme, dvije su se naročito izdvojile i došle mu glave. Iako opasne i česte vrste, zanimljivo je kako ove dvije zmije nijesu našle svoje mjesto niti u jednoj enciklopediji gmizavaca.

I taman kada je namjeravao da ih detaljno prouči, već su ga smotale i izdahnuo je. I ko zna još koliko će proći vremena do naučnog utemeljenja ove dvije vrste tako bezazlenih naziva: tašta i žena.