POGREŠAN VOZ
Jedna agencija je došla na ideju kako da od pogrešnog voza obrete onaj pravi.
Putnik koji, zbog rasijanosti, ili bilo kog drugog razloga, umjesto u voz za, recimo, Moskvu, uđe u voz za Madrid, ne treba da brine. Ova agencija će, dok voz pristigne u Madrid, na ulazu u ovaj grad postaviti uobičajenu tablu sa natpisom Moskva.
Oni koji putuju za Madrid ne treba da se osvrću previše.
METIL ALKOHOL
Poznata fabrika domaće rakije, u nastojanju da stvori čistu šljivovicu, primijetila je da bi bilo dobro riješiti se metil alkohola.
Dovoljno je da preko noći flaše budu otvorene, kažu njihovi stručnjaci, i štetni alkohol će ispariti.
Do tada niko nije obraćao pažnju na noćnog čuvara, inače notornog pijanicu, pa se desilo da je ujutru sa alkoholom isparila i rakija.
PATNJE MLADOG ROBERTA
Još sa pet godina Robert Nimani je bio ekspert za vožnju bicikla. U sedmom razredu na poligonskom takmičenju zauzima prvo mjesto i čast da svoju školu predstavlja na saveznom nivou.
Nekim čudom, umjesto njega, tamo odlazi diskvalifikovani Merin. Robert se sjeća da ga je razredni, nimalo nježno, odgurnuo u stranu i obznanio: „Dakle, našu ustanovu će predstavljati Merin.“
Cijela škola se grohotom smijala, jer je bilo opšte poznato da Marin ne zna da vozi bicikl. Ubrzo nam je sve bilo jasno: on je, u stvari, sestrić ministra prosvjete.
A tamo, na saveznom takmičenju, pobijedio je premijerov sin koji se nije ni pojavio.
Možete misliti koliko bi nam škole bile uspješnije da poznate face i njihove rodbine nemaju djece.
VUNENE ČARAPE I VUNENI PRSLUK
Jedan kosmonaut je nepažnjom ušao u pogrešnu letilicu, zamandalio vrata i vinuo se u svemir. I, umjesto na Mjesec, sletio je na Sunce.
Po želji svoje bake na sebi je, ispod skafandera, imao vunene čarape i vuneni prsluk zbog čega se nije čudio zašto mu je tako toplo.
Sljedeći put je pošao bez bakinih rukotvorina, ali je ovaj put, izgleda, ušao u pravu letilicu pa je uredno sletio na Mjesec. Ubrzo ga je obuzela jeziva hladnoća.
Ne znajući da je prošli put šetao po Suncu, zaključio je da su vunene čarape i vuneni prsluk, zaista, topli.
STRAŽARSKO MJESTO
Banjo je stražar jedne beznačajne firme čije ime nije ni važno. Četrdeset godina je na tom mjestu i sjutra odlazi u penziju.
Lopov, zbog kojeg je radni vijek proveo stražareći, nije se pojavio. A Banjo je 40 godina uredno, iz mjeseca u mjesec, primao punu platu...
Firme bez potrebe prave tolike rashode. Umjesto upošljavanja stražara, na kojeg su potrošili gomilu novca, mogli su da se nagode sa lopovom.
On bi, sigurno, i na polovinu tog iznosa pristao, samo da ih ne dira do penzije.
