BLAŽOVA NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA PIJANČENJA
Vraćajući se pijan iz kafane, Blažo je često očajavao što, kao i svaki normalan pijanac, bar jednom na putu do kuće ne zaluta. Dovoljna su dva koraka beznačajnog teturanja i već je u svom krevetu koji se nalazi u susjednoj sobi seoske krčme čiji je on vlasnik.
UNIVERZALNA PERIONICA
Jedna međunarodna perionica auta za dolar ili kakvu drugu najmanju papirnu valutu opere vam i očisti auto i spolja i iznutra.
Za isti novac dobijete kafu, piće, ručak, garderobu po želji, a, ako treba, i noćenje. I to sa klimom, bazenom i TV aparatom.
Štos je u tome što vam za pranje auta blagajnici uzimaju novac unaprijed. I dok perači rade svoj posao, ovi ga obrnu više puta.
Moguće je da u podrumu zapošljavaju falsifikatore koji vašu novčanicu štancuju u toliko primjeraka da sve podmire i da im ostane.
Perionica im je, zapravo, potrebna za pranje novca, a vaš auto je slučajno upao u šemu.
IZ NOĆNOG ŽIVOTA U NOĆNI ŽIVOT
Za razliku od braće Matić, i Saša i Dejan su bili slijepi od rođenja. Ali ovi su bili Martići.
Saša Martić se bavio muzikom i obožavao je noćni život. Nasuprot njemu, Dejan se, takođe, bavio muzikom i, kao i njegov brat blizanac, obožavao je noćni život.
Bivalo je slučajeva kada bi ostajali do zore uz žene, društvo i piće. Često bi, umorni, u cugu prespavali i dan i noć, a onda ponovo odlazili u noćni život koji bi sada počinjao prije podne, mada oni te finese nijesu opažali.
Eto kako je bog prema slijepcima vaistinu široke ruke. Njima je noćni život uvijek.
BILO BI IDEALNO DA JE STRADAO SUTKO
Sutka i Šućka nikad nijesam razlikovao. Bili su mi školski drugovi, ali njih dvojica međusobno nijesu bili braća. Čak su i u različitim djelovima grada živjeli.
Kada je 30 godina kasnije, u sudaru automobila, jedan od njih poginuo, na tren me je obuzeo tračak vedrine. Najzad ću moći da ih razlikujem, pomislio sam. Onaj živi će biti Šućko, a onaj pokojni, prema riječi sudar – Sutko.
Samo da se ne desi suprotno, onda sam uzalud vadio korjen riječi.
JA KANDIDAT
Od prevelikog uzbuđenja žmarci me podiđoše kad pođoh na glasanje.
Sav se naježih, a zubi mi stadoše cvokotati.
Kao da sam već izabran.
Izlaznost birača uobičajena: odziv sto posto!
Vidno uočljiva tajanstvenost, ozbiljna lica i svečana odijela.
Za one koji su pred smrt, organizovano je kandidovanje putem pisma.
Oni koji navrše osamnaest godina još istog trena dobijaju ličnu kartu i broj glasačkog mjesta.
Nije novo da se iz Srednje škole najprije bude predsjednik države, a da se po isteku mandata traži posao.
Bubanj je okrugao – ništa se ne zna.
Iako se glasanje obavi mnogo prije, ispoštuje se odluka Državne izborne komisije o zaključavanju izbornih mjesta u nulti čas.
Odmah slijedi izvlačenje listića i za sat vremena poznati su rezultati.
Čitava organizacija je nestvarno uredna i efikasna.
Nema razloga za nepravilnosti, a krađa je nepoznanica.
Ne glasa se ni za kakve partije, nema predizborne kampanje, niti parola.
Nema predizborne šutnje!
Nema paravana, nema spreja za kažiprst...
Svaki birač na blanko listiću upisuje svoje ime, prezime i naziv funkcije koju želi.
Uz nekoliko alternativa.
Kada se svi listići nađu u bubnju, slijedi izvlačenje.
Uglavnom se ispoštuju želje, ali se zna redoslijed u formiranju vlasti.
Najprije se proglašava, to jest izvlači, predsjednik države, zatim premijer, onda predsjednik Skupštine, ministri, pomoćnici i savjetnici, daktilografi, domari, kafe kuvarice, i svi ostali od vozača do perača vozila.
Novoizabrani istog trena zaposijedaju fotelje i zavrću rukave onima koji treba da rade za njih.
Osim što zauzimaju mjesta svojih prijethodnika, novajlije imaju pravo na njihove vile, kuće, vikendice, vozni park; na njihov kompletan inventar, uključujući njihove zabilješke, kao i, naravno, mobilni sa svim telefonskim brojevima.
Novoizabrani preuzimaju hobi svojih prijethodnika, njihove navike, pa, čak, ostvaruju prava i na njihove žene, odnosno, muževe i djecu.
Svi koji su jednom izabrani (izvučeni iz bubnja), trajno se brišu sa biračkih spiskova.
Tako se biračko tijelo iz godine u godinu drastično smanjuje, a šansa da svi jednom budu na vlasti, enormno se uvećava.
I baš kada su pročitali moje ime, nijesam uspio ni da saslušam za koju funkciju sam izabran, kad me neko stade drmusati.
Trgnem se iz sna, a nada mnom moja žena, galami kao da kuća gori:
„Hajde, ustaj. Idemo na izbore. Rekao si da želiš što prije da skineš tu brigu s vrata.“
Već sam je skinuo, pomislim, mirno se protežući.
Niko mi se neće useliti u kuću i preuzeti mi ženu i djecu.
A ni mene niko neće izabrati.
Nema tog bubnja.
