SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

PATNJE MLADOG ROBERTA

Još sa pet godina Robert Nimani je bio ekspert za vožnju bicikla. U sedmom razredu na poligonskom takmičenju zauzima prvo mjesto i čast da svoju školu predstavlja na saveznom nivou.

Nekim čudom, umjesto njega, tamo odlazi diskvalifikovani Merin. Robert se sjeća da ga je razredni, nimalo nježno, odgurnuo u stranu i obznanio: „Dakle, našu ustanovu će predstavljati Merin.“

Cijela škola se grohotom smijala, jer je bilo opšte poznato da Marin ne zna da vozi bicikl. Ubrzo nam je sve bilo jasno: on je, u stvari, sestrić ministra prosvjete.

A tamo, na saveznom takmičenju, pobijedio je premijerov sin koji se nije ni pojavio.

Možete misliti koliko bi nam škole bile uspješnije da poznate face i njihove rodbine nemaju djece. 

VUNENE ČARAPE I VUNENI PRSLUK

Jedan kosmonaut je nepažnjom ušao u pogrešnu letilicu, zamandalio vrata i vinuo se u svemir. I, umjesto na Mjesec, sletio je na Sunce.

Po želji svoje bake na sebi je, ispod skafandera, imao vunene čarape i vuneni prsluk zbog čega se nije čudio zašto mu je tako toplo.

Sljedeći put je pošao bez bakinih rukotvorina, ali je ovaj put, izgleda, ušao u pravu letilicu pa je uredno sletio na Mjesec. Ubrzo ga je obuzela jeziva hladnoća.

Ne znajući da je prošli put šetao po Suncu, zaključio je da su vunene čarape i vuneni prsluk, zaista, topli.

STRAŽARSKO MJESTO

Banjo je stražar jedne beznačajne firme čije ime nije ni važno. Četrdeset godina je na tom mjestu i sjutra odlazi u penziju.

Lopov, zbog kojeg je radni vijek proveo stražareći, nije se pojavio. A Banjo je 40 godina uredno, iz mjeseca u mjesec, primao punu platu...

Firme bez potrebe prave tolike rashode. Umjesto upošljavanja stražara, na kojeg su potrošili gomilu novca, mogli su da se nagode sa lopovom.

On bi, sigurno, i na polovinu tog iznosa pristao, samo da ih ne dira do penzije.

*

Čekić stavlja tačku na svaku opravku.  

* 

Nesreća ne zahtijeva nikakve mjere predostrožnosti.

* 

Za nerad se ne traži prebacivanje norme.

* 

NEVIDLJIVI KUPAĆI KOSTIMI 

Nekoliko aforističarki, među kojima su bile Deana, Pavica, Daliborka, Goca i Jasmina, odlučile su da ljetovanje provedu na nudističkoj plaži...

Da se uvjeri u kvalitet svojih proizvoda, proizvođač providnih kupaćih kostima „Invisible“ tajno je navukao pomenuti artikal na razdragane djevojke.

Misleći da su nage, one bezbrižno ulaze na plažu, ali ih predusretljivi čuvar sustiže i od njih zahtijeva da se skinu jer ovdje nije dozvoljeno ulaziti u kupaćim kostimima. One se bune i pokazuju čuvaru da na sebi nemaju ništa.

Čuvar je uljez, čovjek iz „nevidljive“ firme i, naravno, zna šta govori. Najzad djevojke dopuštaju čuvaru da ih lično on skine ne bi li ih, najzad, pustio na miru. Čuvar posegne za prvim gaćama i grudnjakom, kad... One su, stvarno, nage! Čuvar je u šoku, izvinjava se djevojkama, propušta ih.

Nekoliko trenutaka kasnije, grupa mladića dolazi na nudističku plažu. Prije ulaska traže od čuvara da ih uputi na garderobu. Skinuvši sve sa sebe, kao djevice stoje preneraženi.

Neko iz firme „Invisible“ je greškom, umjesto djevojkama, navukao muškarcima ženske nevidljive kostime.