TREBA POZVATI HOLIVUD
TREBA POZVATI HOLIVUD
Na industrijskom kompleksu naše opštine među prvoizgrađenim objektima je Fabrika za proizvodnju papira. To je bilo onda kada se radilo.
Sada smo očevici svega što, manje-više, ne radi.
Fabrika je postala ruina koju niko iz onoga vremena ne bi prepoznao.
S druge strane, mi iz ovoga vremena je pamtimo samo kao gomilu nepotrebnog otpada.
Između onoga i ovoga vremena za Fabriku je postojalo i neko međuvrijeme, poznato po tome što je tada iz nje (i oko nje) raznosio ko je šta stigao.
Ako nešto nije moglo da se iznese kroz vrata, moglo je kroz rupu u zidu koja bi se specijalno bušila prema gabaritima onoga što se uprtilo. Nije se zakidalo na rupama koje su bile više nego komotne da se tuda provuče šta vam god padne na pamet: ogromni pisaći sto, elektromotor, generator ili nešto kolosalnije.
To međuvrijeme je trajalo najkraće, ali se u njemu postiglo najviše.
Kada je „na sigurno“ smješten i posljednji fabrički artikal, došlo je do zatišja. Kao u pustinji nakon prolaska kakvog raspusnog karavana.
Danas je aktuelan prijedlog da se tu napravi biznis zona, što bi, imajući iskustva iz prošlosti, bilo sasvim suludo. I gdje smjestiti otpad veličine i izgleda jednog većeg kvarta poslije razornog zemljotresa.
Zar nije bolje da ništa ne radimo i samo uzmemo lovu. Kakva idealna kombinacija! Da ne radimo tome smo vični, a da uzmemo lovu to je više nego kul. Treba samo pozvati Holivud i - gotovo.
Oni bi sigurno taj prostor uzeli pod zakup. Bez ikakvih prepravki imali bi savršenu scenografiju za filmove katastrofe. Ne bi im trebali specijalni efekti čak ni u postprodukciji!
Odraditi nešto krupno bez ikakvih prepravki i ulaganja, Amerikanci bi samo mogli da kažu - to je ono pravo (a nije coca-cola).
Ko bi rekao da bi baš kod nas mogli da ostvare svoj američki san.
Zatim bi ta - sada već - holivudska biznis zona mogla da se proširi i na čitav naš grad, koji, takođe, podsjeća na Fabriku, odnosno ruševinu.
I to svakim danom sve više.
Potrebno je samo pozvati Holivud.