OGLAS NA BANDERI
OGLAS NA BANDERI
Poštovani građani Fakinvulfa, obraća vam se vaše drago opštinsko veličanstvo.
Kao što znate, naš - ali u kritičnim prilikama – i vaš grad, domaćin je 49-ih jubilarnih MOSI-gara ili kraće, Međuopštinskih Olimpijskih (čitaj: omladinskih) Sportskih Igara.
Igre će trajati pet dugih i teških dana uz učešće oko 2000 sportista koji će – svi do jednoga – naći za shodno da se u nečem takmiče.
Kako grad Fakinvulf nema sportskih terena, ovo predstavlja dodatni problem. Ko se nadao da će sportistima i to biti potrebno.
S tim u vezi, mole se svi oni koji kod kuće imaju svoj priručni ili bilo kakav drugi teren, da nam se jave kako bismo kod njega organizovali neku od bezbroj disciplina, a on će nam to kasnije uredno platiti.
Budite sami naš majstor. Ako neko ima stan u gradu u kojem se može postaviti meta, eto terena za pikado, umjesto streljaštva.
Ako neko ima kućno dvorište, ono je kao stvoreno za klikere, umjesto fudbala.
Košarka? Kanta za đubre je više nego idealan koš!
Što se rukometa tiče, svaka kancelarija je širom otvorena. Tu i inače treniramo ovaj sport kroz međusobno hvatanje rukama za gušu.
Za tenis mogu da posluže terase dvije paralelne zgrade, a ulica između njih – zamišljena mreža.
Skok u dalj sa jedne zgrade na drugu, a skok uvis u bilo čiji stan u prizemlju. Za one ambicioznije skok uvis bi mogao da se pomjeri na prvi sprat, odnosno, drugi. A skok s motkom s doskokom na treći sprat ili nečiji krov.
Bacanje kugle u kovačnici, a diskova u nekoj od automehaničarskih ili DVD radnji.
Potezanje konopa zaživjelo bi u bilo kom vešeraju.
Prostor za trčanje na 100 i 200 metara mogao bi da zadovolji svaki naš kadrovski stan.
Za maraton od 42 kilometra je najlakše. Ovdje bih lično mogao da se uključim ustupanjem jedog svog manjeg posjeda koji bi u potpunosti odgovarao traženoj dužini. I to da se ne optrči cio, već samo pola.
Ako smo sve to obezbijedili, proglašavam MOSI-gre otvorenim.