ISTI ŽIKICA
FIKTI ŽIKICA
Žikica je najpraviji Srbin od svih koje znam.
Kad god razmišljam o srpskom folkloru, odnosno, srpskoj naravi, sjetim se njega.
Žikica je bio jako dinamičan i cio život mu se svodio na skakanje u Moravu.
Prvi put mu se to desilo kad je imao 15 godina. Stajao je na ogradi mosta kada mu je prišao vršnjak riječima: „Sad ću da te gurnem!“.
I gurne ga.
Žikica je loše plivao, ali je znao da se dere k’o niko. Začas bi skupio masu.
Uspjeli su da ga izvuku. Napola mrtvog.
Nedjelju dana kasnije stajao je na istoj ogradi mosta. I vršnjak isti mu je prišao i iste riječi izgovorio: „Sad ću da te gurnem!“
I gurne ga ponovo. I ponovo ga izvuku. I ponovo šok soba, i tako dalje.
Mjesec dana kasnije, Žikica na istoj ogradi. Ne može da vjeruje da mu je to sudbina, sve misli – slučajnost.
Godinu dana kasnije – isto.
I pet godina kasnije isto.
I uvijek isto.
Žikica nije više među živima. Nije živ ni njegov sin Žikica Drugi, ali njegov unuk Žikica Treći danas ima 15 godina i ko zna koji put već unuk onog Vršnjaka baca ga u Moravu.
Ovaj pliva još grđe od njegovih predaka, ali se ne predaje.
I ko zna... Možda jednom jedan Žikica shvati da sudbina i slučajnost ne postoje već jednostavno treba izbjegavati mostove.
Srbija je zemlja na Balkanu i ja, stvarno, ne znam ko je fikti Žikica.