SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

ZAŠTO NE UMIRU POLITIČARI?

Postavlja se pitanje kako to da niko od političara ne umire?

Nemaju neki uhodani termin.

S druge strane, normalnom čovjeku se to svakodnevno dešava.

Političar odlazi na onaj svijet jedino ako ga neko ubije, ali to se ne računa.

To je van radnog mjesta, a nije njegovo da se skita okolo.

Šinteri moraju da rade svoj posao.

Više brine stopa prirodnog umiranja kod političara. Stopa koja se, za sada, ne vidi.

Koje su ingerencije političkog imuniteta?

Da li su i od umiranja zaštićeni?

Najzad, to bi pokazali izbori kada je imunitet privremeno zamrznut.

Brzo bi bila zabilježena tendencija da političari umiru svake četvrte godine.

U pauzama izbora.

Ili za vrijeme predizborne šutnje.

Ali to se ni tada ne dešava.

Uostalom, njima umrijeti nije isto kao i umrijeti običnom građaninu.

Kao prvo, zamislite da mu se to desi usred traženja kvoruma, pred skupštinsko glasanje ili izjašnjavanje o nečemu važnom. Smrt bi bila čisto bježanje od odgovornosti.

Glasaj pa umiri, baš nas briga, rekao bi narod. Nijesmo te izabrali da bi se izvlačio.

Dovoljno je da može da bude suzdržan.

To je najviše što mu se toleriše.

To mu dođe kao klinička smrt.

Takvo umiranje može da mu se progleda kroz prste; živ je, samo je momentalno van upotrebe: ne želi da se miješa u svoje stvari. Toliko mu je dozvoljeno.

Kao drugo, političari ne umiru iz državnih i patriotskih razloga.

Njihovo umiranje nije njihova stvar. Ne može on da umre kad mu se prohtije.

Država može da odumire koliko hoće, ali ne i on. On mora da je vodi i u dobru i u zlu. Dok god je izabran, mora da bude živ.

I kao treće, političari ne umiru jer ne smiju. Plaše se onoga što dolazi poslije.

Umirali bi oni svaki dan samo kad bi znali da ih tamo ne čekaju pokojnici koji su ih birali, a koje su ovi svojom politikom u grob otjerali.

Tamo ne bi više bili zaštićeni i zna se kako bi se proveli.

Znaju oni to, zato im se ne odlazi na onaj svijet.

Ako već mora, najbolje je da umiru dok su još živi. Tako bi, zarad pokojnih, i u grobu mogli.da nastave političku trku.

Sada već i bukvalno onu stalnu njihovu – mrtvu trku.