SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

NIJE ON TAKAV

Negdje u posljednjem redu skupštinske dvorane...

- Izabrali smo ga za predsjednika, a vidite šta nam radi.

- Nije fer, bar prema nama iz njegove stranke.

Nekoliko dana nakon inauguracije za šefa države, na Prvom redovnom zasijedanju, predsjednik je uzeo riječ:

- Poštovane dame i gospodo... Hoću sa ovoga mjesta da vam kažem da ja nijesam za predsjednika. Iako ste me jednoglasno izabrali, smatramda među vama ima i boljih i spremnijih za jednu ovakvu funkciju. Kao što znate, za mnom je raspisano više međunarodnih potjernica. Ne želim i dalje da vas zavaravam u tom pogledu.

Priznajem da sam se proteklih dvadesetak godina bavio raznim nedozvoljenim radnjama, počev od šverca duvana, preko pranja novca do rasturanja narkotika. Istina je da imam na desetine bankovnih računa, od Švajcarske, preko Francuske i Njemačke, do Kipra. Ne znam tačno o kojem iznosu je riječ, jer se on iz dana u dan uvećava, ali mislim da nije manji od 25 miliona dolara. Po banci. Odnosno po jednom računu. Moje imovinsko stanje koje sam svojevremeno saopštio novinarima, samo je deseti dio stvarnog. To sam vješto zametnuo koristeći se najnevjerovatnijim varkama, odnosno izmišljenim imenima.

Baš kao i kod bankovnih računa. Sve novinske afere, priznajem, imale su čvrstog uporišta. Neću ovoga puta govoriti o svom voznom parku, ljubavnicama i drugim sličnim pikanterijama jer je priča za naučnu fantastiku. Nijesam siguran da ste u stanju toliko da povjerujete. Čak ni vi koji ste me najviše prozivali. Odmah da vam kažem da su vaše prozivke bile veoma skromne u odnosu na stvarno stanje mojih mahinacija. Na radost svih u Skupštini, podnosim ostavku na funkciju predsjednika, kao i na sve funkcije koje sam do sada obavljao. Neopozivo želim da se povučem i molim vas da me u tome ne sprječavate. Ne želim više da uništavan društvenu imovinu, da rasprodajem zemlju i pustošim građane raznim nametima kako bi se vraćali dugovi za koje sam isključivi krivac.

U skupštinskoj dvorani vladao je muk. Svi poslanici bili su pretvoreni u uvo; razrogačenih očiju i otvorenih usta. Već su svog predsjednika – svako na svoj način – vidjeli u zatvorskoj ćeliji, na lomači, vješalima, električnoj stolici...

Poslije desetak sekundi grobne tišine, govornik je dodao:

- Poštovana gospodo, ovo je bila skrivena kamera. Sigurno je vidite tamo u ćošku. Hoćete li biti ljubazni da se nasmiješite i mahnete svojim biračima. Hvala.

POSLJEDNJE ISKUSTVO ROBERTA NIMANIJA

Kada su me izveli na strijeljanje – ne znam zbog čega – zahtijevali su od mene da se ne pomjeram jer nemaju dovoljno municije i sve je trebalo riješiti, eventualno, jednim hicem.

Moja posljednja želja je bila da me gađaju u leđa, što mi je i udovoljeno. Rekli su da će da nišane pravo u srce i ja sam nepomično čekao metak.

Umjesto jednog, uslijedila su četiri hica. I dalje sam stajao na nogama, a rane po leđima su baš pekle. Da bih izbjegao nepotrebne bolove, morao sam da im sugerišem da gađaju više lijevo.

Eto čega se nijesu sjetili: kad se okrenem leđima, moje srce je i sa moje i sa njihove lijeve strane.

SAJAM AUTOMOBILA

Jedan zalutali kupac na sajmu automobila nije se baš najbolje snalazio. Ništa manje uspješno nije prolazila ni jedna dekor djevojka koja je pozirala ispred nebitno kojeg auta. Niko od njih nije znao pravila Sajma pa se desilo da je sa kupovinom auta otišla i zastrašujuće zgodna plavuša.

Par godina kasnije, kupac zaključuje da je prevaren jer u katalogu stoji da auto raspolaže sa više slobodnog prostora, a mjesto do njega je uvijek bilo zauzeto.

Ona plavuša, dekor djevojka, nije dobila nikakve instrukcije, te se nije ni pomjerala iz auta.

Kako će sve da se završi bogtepitaj.

Uglavnom, auto se dobro pokazao i ne znajući za taj svoj nedostatak.

KRIMI PRIČA 

Kao pisac krimi priča, Alfred je dva puta bio ranjen. Često za pisaćom mašinom zaboravi da odjene pancir košulju i eto malera.

Njegovi junaci nemaju pojma o čemu on piše, ali zato znaju da raspale po njemu i onda kada se najmanje nada. Čak se i iz druge glave, koju i ne započne, nađe neki odmetnik da zapuca u njega.

Kada je jednom poginuo, kažu da je poslije toga osjetno manje stvarao.

Čitaoci svjedoče da u njegovim djelima ništa nije bilo slučajno. On je stvarno tako pisao.

LJEKARSKO UVJERENJE ZA RATOVANJE 

Kada je postavljen za zamjenika komesara, drug Mrki bio je sasvim normalan. Međutim, rat se prilično otegao pa je komesar trajno poginuo tek nakon četiri godine žestokih okršaja.

Mrki je po automatizmu preuzeo komandu i odmah satro svu vojsku i završio rat. Tada je uveliko već bio psihijatrijski slučaj.

Greška je što za ratovanje niko nije tražio ljekarsko uvjerenje.

O ZAHTJEVNIM PREDSTAVAMA 

Kada se završila predstava, pisca tog komada su odmah strpali u zatvor. Glumce su povješali, a zgradu pozorišta spalili.

Publika je bila oduševljena kako radnjom tako i scenografijom. Samo im je jedna sitnica izmakla iz vida. Naime, nije se radilo o specijalnim efektima pa su svi u vatri sagoreli.

Sjutradan je donesena odluka da se ova veoma zahtjevna predstava skine sa repertoara.

FRANČESKINI ŠEŠIRI

Frančeska je uživala noseći šešire sa većim obodom.

Zbog toga što nigdje nije išla bez ovog ukrasa na glavi, moralo je doći i do zasijedanja Savjeta bezbjednosti.

To sa Frančeskinim šeširima nije bilo ni malo bezazleno. Naročito kada su, nakon dotičnih, kao domine počele da se ruše i okolne zgrade. A da ne govorimo o reljefu koji se sveo na planine Frančeskine visine. Za njom je ostajalo sve podjednako odrezano.

Kad ona izađe napolje sa svojim osrednjim šeširom, kiša ne može da pokvasi planetu Zemlju.

A sve je počelo kupovinom skromnog šeširića sa kojim nije mogla da prođe kroz jednokrilna vrata radnje, pa su na njene oči morali da prave dvokrilna. Zatim je stala da upražnjava sve šire šešire i to joj se svidjelo.

LJUBAVNIK, PILOT ILI GENIJE?

Moj san je da budem ljubavnik Lejdi Čaterli. Njen ljubavnik o tome nema potrebe da razmišlja, zato što on to već jeste.

Moja želja je da budem pilot Džambo džeta dok je njegov pilot oslobođen takvih misli.

Mnogi bi da budu genije, a ja ne moram na to da se obazirem. 

MOSTOVI

Gradnjom mosta svi su otuda prešli ovamo. Kad im ni ovamo nije bilo dovoljno, javila se potreba za novim mostom. I tu su začas našli smjer za ovamo. I uvijek su prelazili na ovu stranu. Njima mostovi ni u kojem slučaju nijesu služili za povratak. Zato sad mi odovud moramo da pakujemo kofere i idemo onamo.