SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

JEDNOSMJERNA ULICA

Neki kažu da tu nema nikakve misterije. Drugi, pak, brinu kuda bez traga nestaju tamošnji žitelji.

Bili su deficitarni do istrebljenja.

A kad je i posljednji stanovnik otišao, ovdje više nikog nije bilo.

Sve dok neki klinja iz susjedstva nije loptom, i to nenamjerno, raspalio u znak na početku ulice i okrenuo ga za 180 stepeni.

Najednom je počelo da se pristiže.

Dolazili su svi koji su bili odatle, a i oni koji nijesu mogli da se vrate, jer je sada znak pokazivao da je jednosmjerna ulica u tom pravcu.

DESETI BARITON

Deseti bariton je bio jedan od 120 članova bečkog hora. Jednom je samo otvarao usta i niko nije primijetio da ne pjeva. Ovo mu je omogućilo da za vrijeme nastupa obavlja i druge poslove.

Tako je onomad iz Beča odletio za Moskvu na svoj omiljeni balet.

I odmah mu je palo u oči da na sceni nema osamdeset petog baletana.

Ovaj je avionom zbrisao za Madrid na fudbalsku utakmicu, ali i da mijenja brata blizanca koji je sa utakmice klisnuo na berlinski filmski festival da vidi glavnog glumca, koji se, u to vrijeme, na bečkom koncertu divio skladnom pjevanju deset baritona koji zvuče kao devet.

Već prvom sljedećom prilikom nije bilo niti koncerta, niti opere, niti utakmice, niti berlinskog filma.

Svi su šmugnuli.

VODENI KREVET

U svom luksuznom stanu on je imao vodeni krevet. Tako se desilo da se jednom uspavao na dušeku dok se sunčao na morskim talasima.

Kada se probudio nije opazio razliku između brodića u boci i prekookeanskog broda kojeg nikako nije mogao imati na uzglavlju u svojoj spavaćoj sobi.

Ustao je i pošao prema kupatilu na jutarnje tuširanje.

Usput je prošao pored akvarijuma u predsoblju, a onda je stalo da se ređa sve ono što nije imao. Korali, meduze, delfini, a na kratko se družio i sa jatom pirana.

Poslije toga više nije brinuo ko će vratiti dušek na obalu.

DESET ZBUNjENIH POLICAJACA

Čovjek je sproveo policajca i ubacio ga u maricu. Prijethodno mu je, po propisima, vezao lisice.

Zatim je i drugog sproveo na isti način.

Sve se ponavljalo dok je trajalo policajaca. Oni nijesu pružali nikakav otpor što ih je i same iznenadilo.

Onda ih je čovjek uredno strpao u zatvor.

Tek sjutradan ovi su primijetili gdje su napravili grešku na svom prvom zadatku. Trebalo je da love tog čovjeka, inače kriminalca pripravnika, i da oni njega privedu, a ne on njih.

Do zabune je došlo jer su, do juče još, svi bili ljuti kriminalci.

Ali navići će se.

GULIVER I PRVOMAJSKE VATRE

Sve je izgledalo kao da će kiša.

Tri zmaja su ludovala paleći majske vatre. Blagi povjetarac im je išao na ruku i plamsanju ništa nije falilo.

Cijelo naselje je bilo u panici. Ako se kiša što skorije ne sruči, sve će se pretvoriti u pepeo!

Već su se i kuće našle u plamenu.

Vatrogasne jedinice su dopremale pune rezervoare vode, ali na toliki požar kao da kanu jednu kap!

Onda se Guliver na svojim putovanjima popišao na sve to i riješio problem.

VETERINAR, KRAVA I STOLICA

Veterinar je uzeo drvenu stolicu i sjeo pored krave. Krava ga je dugo posmatrala, a onda pitala da li može da joj ustupi mjesto. Veterinar je rješavao osmosmjerku i nije čuo pitanje.

Zatim je čobanica prišla i pomuzla kravu. Prije toga veterinar joj je ustupio mjesto.

Kada se čobanica udaljila, veterinar je podigao stolicu i razbio je u paramparčad.

Kravi je već ovdje sve bilo jasno. Ponovo su joj umjesto veterinara poslali pacijenta.

Izgleda da služba veterinarske stanice nije navikla da im krave daju mlijeko skrštenih ruku pa su ih edukovali za psihijatre, jer ih je u ovom kraju bilo malo, a stolice su postale deficitarne.

STJUARDESA – CRNA KUTIJA

Na letu prema Kanarskim ostrvima, stjuardesa je izašla da kupi cigarete. Kako nije dobro zalupila vrata, počeli su da ispadaju putnici.

Da je bar neko od njih koristio sigurnosni padobran, slika ne bi bila toliko beznadežna.

Kada se vratila bez cigareta, jer nigdje na okolnom nebu nije bilo prodavnice, stjuardesa je zapazila da nema ni aviona.

“I ovaj je pao”, pomislila je.

I uvijek joj se to događa kroz istoriju avionskih nesreća, a niko tu da otvori par kioska.

VATERPOLISTI I FUDBALERI

Trebalo je da se odigraju dvije utakmice.

Vaterpolisti gostujuće ekipe su istrčali na fudbalski teren, a njihova ekipa, zadužena za fudbal, uskočila je u bazen.

Domaće ekipe su bile u redu.

Međutim, ni jedna od utakmica nije priznata jer su gostujuće ekipe sasvim promašile teren.

Ako se vratimo unazad, zapazićemo da su vaterpolisti stigli fudbalskim autobusom, a fudbaleri autobusom za vaterpoliste.

Ali izgleda da autobuse nijesu promašili igrači, već vozači.

Klinika duševne bolnice je od ranog jutra tragala za dvojicom svojih štićenika koji su uobrazili da su vozači autobusa. A pošto su bili blizanci i podjed- nako ludi, nije isključeno da su vozili tuđe autobuse.

STARAC – MORSKI PAS

Starac je iz svog čamca lovio ribu.

Onda je upao u vodu.

Godinu dana prije, na istom mjestu, ulovio je zlatnu ribicu.

Treća želja mu je bila da postane morski pas.

Ako se u dogledno vrijeme ne vrati u čamac, samo možemo da zaključimo da je počela da se ostvaruje njegova želja.

KRAJ PRIČE

Redar u zoološkom vrtu je bio dosta prisan sa životinjama.

Često bi ulazio u kavez i ćaskao sa tigrovima koji su mu bili posebno dragi.

Tu se najprije završava priča o njegovim nogama, zatim rukama, a nešto kasnije i o njemu.