SVEMIRSKI DNEVNIK: PERICA JOKIĆ

SPODOBA I VAMPIR

Nekakva spodoba u kišnom mantilu stajala je na kapiji groblja.

Uzalud je vampir čekao da se spodoba udalji kako bi on bez straha izašao.

Pred svitanje je morao da uskoči u jedan od svojih sanduka i tu predani jer se, kao i svaki vampir, plašio dnevne svjetlosti.

Ni sljedeće večeri nije imao sreće. Isto se ponavljalo stotinama godina.

Obični svijet je danju prirodno funkcionisao i tuda prolazio. I sami su se čudili zašto je spomenik spodobi baš tu postavljen. Ali nikom nije palo na pamet da ga odatle ukloni.

Ostali su vječno u zabludi da su vampiri babske priče.

KOLAŽIZAM

Preturajući po rafovima, bibliotekar je primijetio da u jednoj knjizi nedostaje desetak stranica.

Srećom, postojale su u susjednoj knjizi, pa ih je otuda prebacio.

Zanimljivo, ali sada ih tamo nije bilo. Onda se mašio treće knjige... Neočekivano se stvorio lančani proces. Čak je morala da bude uključena i susjedna biblioteka.

A onda je epidemija rasla. S njom i knjige s čudnom fabulom.

Bibliotekari sad samo čekaju da se ovo prizna kao novi pravac u književnosti.

Inače, ništa nijesu uradili.

ŠTRIK

Električar se popeo na stub da zategne žicu. Dan prije, žena mu se žalila da nema gdje da raširi veš.

Električar je bio savjestan pa je porudžbine obavljao redom, a ovo sa štrikom za veš bilo je na drugom mjestu.

Misleći da je ona za njega najbitnija, žena se odmah mašila širenja veša.

Trenutak kasnije ona bi imala dosta primjedbi, ali je nekako čudno ostala da visi na visokonaponskoj žici. I nekako se ućutala.

ĐAČKI PROBLEM BROJ 1

U jednom školskom dvorištu uvijek je ista krava pasla travu.

Pošto su tri škole bile jedna uz drugu, samo su ih ograde dijelile.

Penzionisani obućar je nosio svoje najnovije cipele. Toliko im je poklanjao pažnju da nije ni primijetio kravu.

S druge strane, mališani su po kravi razlikovali škole. Njihova je bila jedna od one dvije bez krave. Ali koja?!

Onda je penzionisani obućar onu cipelu, koju je nosio u ruci, odložio uz kapiju neke od preostale dvije škole.

Njemu druga cipela nije potrebna jer je imao jednu nogu, a đaci su sada sve škole razlikovali.

RATNA SREĆA

Čim je podigao bijelu zastavu, neprijatelji su popadali u nesvijest.

Ko bi rekao da će toliko da ih pogodi to što ne prati modu. A te čarape su bile jedina bijela tkanina koju je imao kod sebe.

Ipak, dobro je prošao jer su bile toliko prljave da se jedva i vidjelo da su bijele.